Prethodni brojArxiwaFejsbuk stranicaMarketingGlavna stranicaSledeći broj

=●=

Nedelja, 2. XII 2007.

Logo Leteći bumbar 195

U ovom broju donosimo:

2. 10 Najukletijih mesta na svetu...

            Slike možete naći na izvornom sajtu. Link se nalazi na kraju teksta.

4. 10×10

            Malo enigmatike: pronađite pogrešnu reč u rečenicama (kolekcija iz starih brojeva "Politikinog Zabavnika")

7. Želje, čestitke i pozdravi!

            Tekst nekoliko snimaka grupe "Rokeri s Moravu" (novi feljton)

Autor: Nik Titanik

10 NAJUKLETIJIH MESTA NA SVETU

1. Auschwitz-Birkenau Concentration Camp, Oświęcim, Poljska

            Priča se da su mnogi koji su posetili Auschwitz-Birkenau kamp da su se osećali čudno, a i mnogi su se odjednom rasplakali bez ikakvog razloga. Većina ljudi nije ni završila posećivanje i obilazak ovog kampa do kraja.

            Posetioci koji dolaze da vide ovo mesto kažu da i dan-danas ptice ne pevaju. Mnogi od njih su osetili jako hladna mesta u kojima se osete duboke emocije. Na ponekim slikama fotografi su pronalazili misteriozne svetlucave senke, utvare, svetlosne anomalije i kugle. Auschwitz-Birkenau Kamp je jedno od najukletijih mesta na svetu...

 

2. Whitechapel/Spittalfields, London East End, London, Engleska

            Na ovom mestu su se dešavala jedna od najbrutalnijih serijskih ubistava koja su zabeležena. Smatra se da je ubica bio doktor ili je bio nekako povezan sa medicinom, ali je ostao upamćen kao – Džek Trbosek. Tokom "Jeseni terora" 1888, pet siromašnih prostitutki su užasno iskasapljene i ostavljene po ulicama Whitechapel-a.

            Turisti i ljudi koji žive u Whitechapelu su videli i čuli mnoštvo misterioznih pojava. Turističke posete, iako je mesto zločina najpopularnije, prijavljuju da se osim Džekovih žrtava mogu videti i sablasne grupe rimskih vojnika, duh kapetana koji posećuje lokalni pab i misterioznu crnu kočiju koju vuku beli konji koja prolazi bez zvuka i nestaje pred očima posmatrača...

 

 3. Underground Vaults (Podzemni Trezori), Edinburgh, Skotska.

            Duboko ispod zauzetih ulica modernog Edinburga leži taman, zaboravljen ćošak istorije. 

Autor: Nik Titanik

Otkriveni 1980. edinburški tuneli su bili napušteni skoro dva veka. Leži ispod Južnog Mosta, glavne edinburške saobraćajnice, a prostorije su bile korišćene kao podrumi, radionice, pa čak i za trgovačke dogovore, dalje od prometnog mosta. Ubrzo pošto su izgrađeni, tuneli su zapostavljeni zbog vlage i vode.

            Kada su ti podrumi napušteni, povremeno su u njemu stanovali beskućnici i siromašni. Zbog nehigijene, koja se podrazumeva, mnogi od njih su umrli od kuge i ostalih bolesti.

            Paranormalna istraživanja su počela samim otkrivanjem podruma i do danas lokacija nije izneverila očekivanja. Skoro su u njima bili istraživači i oni su potvrdili da su podrumi najjezovitije mesto u Edinburgu – ni jedan član tima nije hteo dobrovoljno da ih ispita i drugi put.

 

4. Greyfriar's Kirk groblje i "Covenanter's" zatvor, Edinburgh, Škotska.

            Groblje Grejfrajer je ukleto generacijama. Njegova istorija je prepuna užasa. Od namernih uklanjanja i skrnavljenja nadgrobnih spomenika i komadanja i sahranjivanja živih ljudi, do spaljivanja veštica i korišćenje groblja kao masovni zatvor. Oko 1998. novi i neočekivani fenomen se pojavio na groblju gde su prijavljene hladne tačke, neugodni mirisi, buka iz praznih grobova, čak i fizičke povrede. Nekoliko posetilaca i vodiča su bili žrtve nevidljivog duha koji ostavlja modrice, posekotine i ogrebotine. Neki od njih su se i onesvestili zbog osećaja mučnine. Kuće u blizini groblja su opsednute poltergejstima – razbijena staklarija, objekti koji se kreću, senke i preteći smeh "kao u 

Reklama za hranu za mačke
filmovima".
            Postoje dva područja na groblju sa izraženim aktivnostima duhova: jedna je oko mauzoleja MekKenzi (zvana "Crna grobnica") i druga u ograđenom području zvana "Covenanter's prison" ("Zatvor potpisnika zakletve").
           
Priča se da je Džordž MekKenzi senka koja opseda područje blizu njegove porodične grobnice. U XVII veku, MekKenzi je, lojalan engleskom kralju Čarlsu II, osudio i zatvorio škotske prezbiterijance koji su osnovali udruženje zvano "Zakletva između Boga i Države". Patriotizam ovih Škotlanđana se nije svidela Čarlsu II koji je naredio 

MekKenziju da javno kazni članove koje uhapsi. Nažalost, mnogi od njih su radije umrli nego da izdaju svoje udruženje. Od te godine, oba područja su jezivo aktivna, iako su pre nekoliko godina počeli napadi na posetioce i obližnje kuće.

            Trenutno, područje zatvora je jedino dostupno uz turističkog vodiča. Mauzolej MekKenzi je u blizini i može se posetiti i fotografisati – na sopstvenu odgovornost.

 

5. Koloseum, Rim, Italija

            Na vrhuncu rimske imperije Koloseum je predstavljao najveću zabavu stanovnicima Rima. Gladijatori su se borili do smrti, a hiljade ratnih zarobljenika i članova raznih religija su našli smrt u čeljustima lavova na peščanoj areni.

            Rad Koloseuma, mesto gde je bila prava hrabrost je bilo u hodnicima ispod peščanog poda. Tamo su gladijatori čekali na bitku, zatvorenici na smrt, a obični Rimljani su se kladili na naredne bitke.

            Mnogi vodiči i posetioci koji su bili u Koloseumu kažu da su osetili hladna mesta, dodirivanje i guranje, osetili su šaputanja u uho. Takođe su i čuvari i stražari koji rade u Koloseumu izveštavali o zvucima mačeva, jecanje na udaljenim mestima i, najčudnije, zvuke avetinjskih životinja: rika lavova i slonova. Viđeni su duhovi ljudi po sedištima u Koloseumu, i mnogo puta je viđen duh Rimskog vojnika kako stražari.

 

6. Walachia, Transylvania, Land of Dracul, Romania...

            "Možda jedino mesto gde sam osetio Drakulino prisustvo je bilo na dugačkom drumu koji prelazi preko Transilvanijskih Alpa. Područje je toliko udaljeno i neprohodno da ni jedan glavni put nije išao preko ove, često olujne, planine do 1974. Dok su moja kola ulazila u maglu, saobraćaj je nestao, a radio je zaćutao. Put prelazi preko hidroelektrane koju čuvaju usamljeni vojnici. Na kraju puta se nalaze ruševine zamka. Drakulinog zamka.

            Vlad Cepeš – Drakula je napravio ovu tvrđavu kao zaklon od turske armije. Kad su ih opkolili, priča se da je pobegao kroz tunel i nestao u planinama.

            Njegov mlađi sin je pao sa konja i umro na licu mesta. Njegova žena nije čak ni pokušala da pobegne. Bacila se sa prozora kule.

            Izašao sam iz kola da bacim pogled, ali bila je noć i penjanje do zamka bi bilo komplikovano. Pogledao sam tamne planine i naježio sam se..."

[Lari Blajburg, "The Dallas morning news", 2. I 2005.]

            Turisti i ljudi koji žive u blizini su prijavili mnoge misteriozne pojave u ovom dvorcu, osećali su hladna mesta, čudne zvukove, a mnogi su videli senke u misterioznom dvorcu grofa Drakule.

10×10

 U ovim rečenicama jedno slovo je zamenjeno sa drugim. Tražimo ispravnu rečenicu.

 

171. Odmah sam pomislio da ste majka i kćerka, jer mnogo cičite jedna na drugu.

172. Pre svakog poduhvata u svemiru astronaut traži odobrenje od svoje bake u Hjustonu.

173. U Evropi se govore slovenski, romanski i gurmanski jezici.

174. Obratili smo se drugu nadležnom za pajace u gradskoj skupštini.

175. Oni koji su krali kola ispred kuće odsad će morati to da čine u posebnom servisu.

176. Stricu nije mesto u školi - rekla je mama - i tvoja učiteljica je dobro učinila što ga je bacila kroz prozor.

177. Na brzinu je progutao 5-6 viljušaka, a onda mu je palo na pamet da je to teško svarljiva hrana.

178. U našoj umetničkoj kritici stari prasci imaju veću težinu od novih.

179. Osećao je blagi dodir njenih nožnih prstiju koji su ga milovali po kosi.

180. Voditelj N. N. ističe da on nije imao nikakvog odela u sinoćnoj emisiji "Razgovori"

Rešenja su na dnu strane 8.

            Nekada su i obilasci dvorca bili skraćeni zbog misterioznih krikova i nekih paranormalnih događaja...

 

7. Unit 731 Ekspirimentalni Kamp, Harbin, Manchuria, Kina.

            Kamp je nazvan "Azijski Aušvic" i sasvim opravdava to ime. No, postoji glavna razlika između ovih i zločina nacista: dok su Nemci pokazali kajanje i grižu savesti, vođe jedinice 731 se još bore sa onim što je otkriveno u vezi tog kampa. Otprilike 3000 zatvorenika, uglavnom Kineza, su direktno ubijeni, a još 250.000 su ostavljeni da umru od bioloških eksperimenata.

            Zatvorenici, uglavnom zarobljeni tokom japanske okupacije Mandžurije (istok Kine) su bili zamorci za užasne eksperimente. Namerno su bili zaraženi bolestima kao što su antraks, kolera pa čak i kuga. Da bi pojačali efekte tih bolesti na subjektima je čak rađena i vivisekcija (bez anestezije). Još postoji livada gde je na zatvorenicima ispitivan eksploziv na koji su japanski vojnici nailazili u bitkama i poljanama.

            Tek od pre par godina, nekoliko posetilaca sa Zapada su dobili dozvolu da posete polja u Harbinu. Ali godinama pre toga stižu prijave paranormalnih aktivnosti: avetinjska svetla i utvare, uključujući avetinjsku figuru koja prolazi hodnicima. Čuju se glasovi duhova i povremeno se pojavljuju anomalije na fotografijama koje su slikane na tom području. Dok je BBC snimao dokumentarnu emisiju, televizijska ekipa je imala neobjašnjive probleme sa svetlima i baterijskim lampama – što je čest znak aktivnosti duhova.

            Priča se da što se priča o jedinici 731 sve više širi – duhovi su sve aktivniji... i sve više željni pravde...

Kuće u kamenu

8. Palmyra Atoll, Pacific Ocean...

            Često postavljano pitanje: može li celo ostrvo da bude ukleto? Atol Palmira na Tihom okeanu ima dugu istoriju među mornarima kao "nezdravo" mesto. Možda najpoznatije kao mesto ubistva iz 1970-ih koje je u detalje opisao Vincent Bugliosi u romanu "I more će reći".

            Mnogi tvrde da postoji "zla aura" oko ostrva, kao što je Ričard Tejlor opisao dok je svedočio:

            "Imao sam čudan osećaj oko tog ostrva. Bilo je više nego činjenica da je to ostrvo sa duhovima, a i više od toga. Delovalo je neprijateljski. Bio sam na dosta atola, ali Palmira je drugačiji. Ne smem ni da stavim prst na njega jer to nije ostrvo na kojem bih uživao. Mislim da su i ostali imali problema na tom ostrvu".

            Ljudi koji su posetili ovaj otok kažu da je ovo definitivno otok duhova. Mnogi kažu da su imali jako neprijatan osećaj i da se mnogo paranormalnih stvarin dešavalo na ovom otoku. Otok je nenaseljen i jedno je od najudaljenijih mesta na svetu i nalazi se u centru Pacifičkog Okeana. Prema legendama, ovde se nalazi zakopano gusarevo blago, i desila su se mnogo 

ubojstva, a jedno od većih je bilo 1970 godine. Prijavljeno je mnogo nestanaka ljudi, nestalih brodova, a mnogi kažu da je historija ovog otoka slična Bermudskom trokutu...

 

9.Catacombs, Paris, Francuska.

            U davna vremena, kada je grad Pariz rastao, postalo je neophodno da se napravi još prostora za žive stanovnike. Da bi to uradili, inžinjeri i planeri su odlučili da uklone onaj deo stanovništva koji će najmanje protestvovati zbog toga – pokojnike. Milioni pariskih pokojnika su ekshumirani i njihovi posmrtni ostaci su postavljeni duž zidova katakombi koje se nalaze ispod Grada Svetlosti. Oni se i danas tamo nalaze, u večnoj tami – Carstvo Mrtvih.

            O pariskim Katakombama se dosta pisalo o njihovoj istoriji i nameni. Milioni posetilaca godišnje šetaju vlažnim hodnicima i bulje u kosti davno preminulih. Mnogi od tih istih posetilaca, a i nekoliko njihovih vodiča su osetili nešto više od same tišine u katakombama: susreli su se sa avetinjskim stanovnicima koji prolaze praznim hodnicima i tiho prate grupe turista.

            Dosta osoba je prijavilo grupe senki u jednom delu katakombi koje su pratile ostale posetioce. Nekoliko poseta je otkazano zbog rastućeg osećaja neprijatnosti. Fotografije su prikazale utvare i "kugle" i napravljeno je nekoliko EVP snimaka (audio zapis duhova koji ljudsko uho može čuti tek kad se pojača ferkvencija).

            Katakombe datiraju još iz rimskog doba, a nasledili su ih Gali i Francuzi. Danas je to turistička atrakcija i skoro niko tamo ne ide bez vodiča. Ako se i desi da neko iz šale ode sâm, jako lako rizikuje da se izgubi.

 

10. Magh Sleacht Plain, u blizini Ballyconnell-a, grofovija Cavan, Irska

            Cavan je srednje naseljena grofovija u centralnoj Irskoj, odmah do granice sa Severnom Irskom i na pola puta između Atlanskog okeana i Irskog mora. Predeo je pun jezera i brda, a reka Šenon, najduža u Irskoj, izvire u Cuilcagh planinama zapadno od Cavan-a.

Prozori

            Mnoge legende su se dešavale na ovom mestu, a moguće je i da su neke i istinite. Priča se da je ovde živeo Krom kojeg su Kelti poštovali i donosili mu žrtve.

            Posetioci ovog mesta kažu da su čuli zvukove i miris zapaljenog mesa, a neki su čak uslikali senke u obliku ljudi koje su se nalazile oko stenja pred zalazak sunca. Drugi kazu da su čak videli duhove na ravnici u sred bela dana...

            Klesane grobnice iz davnih vremena se nalaye u dolinama Cavan i Magh Slécht, blizu Balikonela i bile su važno svetilište za keltske paganske obrede. Poznatiji monumenti su "Crom Cruach", "Krvava krivina", "Stariji kralj" i "Glavni Erinov idol".

            Tada je Magh Slécht (irski "Dolina obožavanja") bilo mesto gde se nalazio veliki kamen, prekriven kovanim zlatom, kao što je kameni lik "Crom Cruach". Bio je okružen sa 12 manjih kamenja, bogova koji prate ćudljivog Starca. Ovde su Kromu roditelji žrtvovali treće dete na noć Samhain (31. oktobar) u zamenu za plodnu godinu. On je plašio mnoge svojim zahtevima jer su mnogi sledbenici umrli u krvi jer je tako on tražio.

            Obožavanje ovog božanstva je tražio kralj Tigernmas kojeg neki opisuju kao rimskog poglavicu, dok drugi tvrde da je on bio poslednji od kraljeva Formorije. Drugi veruju da je Krom bio manifestacija Moloha, hebrejskog božanstva kome su nekad žrtvovali novorođenčad [prim. ured.: Moloh je poznat i u staroslovenskoj religiji]. Sličnosti se tu ne završavaju. Kralj Tigernmas je umro kao žrtva bogovima na "Krvavoj krivini".

Znak Mercedes

            Neki veruju da je legenda samo legenda. Ostali ukazuju na pominjanje Kroma u legendi o sv. Patriku: "Kada je Patrik doneo hrišćanstvo u obližnji Armagh, otišao je do Magh Slécht-a i pobedio Kroma i tada je zlatni idol utonuo u zemlju.

            Posetioci livade Magh Slécht-a su primetili čudne pojave uključujući zveckanje lanaca i miris spaljenog mesa. Postoje fotografije senovitih oblika oko kamenja tokom zalaska sunca, dok drugi tvrde da su primetili duhove čak i tokom dana.

            Kao u prastarim vremenima, seljaci i putnici široko zaobilaze ova mesta. Veruje se da tamo "nešto" spava u dubokom snu, ali da se ponovo probudilo, gladno i besno. Turistički obilasci često 

uključuju putovanje u okrug Kavan. Put do Magh Slécht-a zahteva da se prenoći u obližnjem Balikonelu, ali vredi posetiti jedno od najstarijih božanstava poznatih čoveku. Zar ne? (preuzeto sa sajta hauntedamericatours) 

ŽELjE, ČESTITKE I POZDRAVI!

- Tri, četiri! Radio televizija "Moravski plićak"! Želje, čestitke, pozdravi, EPP i mali oglasi nema jerbo je u naš studio Lepi Sisoje sponzor. Poštovani ljubimci EPP-a i reklama, eve vi ga Sisojev džinglov:

- Kad ja pevam, uši bride i još svašta radim pride.

- Svadbari, rođendandžije i ispraćatelji, sad će da čujete šta sve ovaj inkriminisani nudi i predlaže na nadmoravskoj visini od 17 metara, to jest, sa četvrtog sprata našeg radio-TV centra. Izvol'te!

- Pevam na svadbe, preuzimam mladoženjine bračne obaveze prve bračne noći, podbadam starog svata u slabinu da ne hrče za trpezom, obezbeđujem sitan kovan novac za kuma da se ne bruka kad dečica nagrnu – izgore ti, kume, kesa.

- Joj, i osim toga?

- Nakrc'o sam pun tavan čuveneg ruzmarina iz Prrrčnja, koji lično okačinjem.

- Aaa, za svekrvu?

- Tešim svekrvu i brišem joj suze radosnice, kontrolišem bakšiš i uveseljavam svatovi iz vazdušnu pušku.

- Fantastično! Šta još, Sisoje?

- Pevam ispraćaj u vojsku, uterujem lovu od gosti i odma ih turam na regrutovu štednu knjižicu "Ljubljanske banke".

- A, ako se pogodite?

- Putujem s njega do kasarnu, i pevam dežurnem oficiru na kapiju, tj. na uvo.

- To je lepo. I još?

- Pevam na rođendani. Sem toga, duvam u svećice umesto odrtaveli slavljenici, preventivno je'm torte margarinuše, i roštilj od mleveno meso (sem ovčetinu) da, ne daj Bože, neki kašnije ne ispovrće oči.

- Ondak?

- Igram masne fote sa gosti.

- I sa gošće

- Istovaram kese đubretuše u komšijsko dvorište. Kuj pošalje unapred podatke o slavljeniku, mogu da mu sročim zdravicu kao na prrrr: "Nek je srećan, Gaćešiću, sreeetan i nek' živi još stotinu leeeta".

- Jao, lepa pesma

- Mogu da vi bidnem interpretator na slave, preslave, krštenja i pokrštavanja, a predlažem i svoje učešće na sledeće manefestacije:

- Koje su, a to su?

- Ispraćaji na porođaji i sačekivanje ispred porodilišta

- A ako ispadne muško?

- Pa, šta? Duplo košta.

- A šta ima još?

- Mogu vi izmišljam imena za ribice, papagaji, pokinezeri i sinajske mačke; specijalno na konjske trke dekoncentrišem konja favorita uoči starta

- A šta je sa autsajderem?

- Eee, njemu pevušim na uvo polku "Moj očka ima konjička dva..."

- Dobro, dobro, dobro! Ako je za vajdu, ovo vi je dosta. Dragi slušaoci, ponude mož' da pošaljete na njegovu, to jest, na Sisojetevu adresu: Tozovčevo sokače 3205. Zafaljujemo sponzoru na gostovanje.

- E, leba ti, prekrati mi neki paradajz. Ogladneo sam.

- Nema problema, Sisoje. Sve može jerbo ovo je - radio televizija "Moravski plićak"!

            Rešenja "10×10": 171. ličite; 172. baze; 173. germanski; 174. pijace; 175. prali; 176. stripu; 177. valjušaka; 178. pravci; 179. nežnih; 180. udela.

Blic strip; autor: Marko Somborac

Friz

=●=

Prethodni brojArxiwaFejsbuk stranicaMarketingGlavna stranicaSledeći broj