Nedelja, 1. XI 2009.
U ovom broju donosimo:
Lupetanja vinkovačkog blogera
Foto-feljton: dvojnici poznatih ličnosti. 5. Ove nedelje u bioskopu "Ode on" "Alien vs Predator" (britansko izdanje)
Šta se
desi kad čovek dosadi samom sebi…
Vi mora da ste iz… ako je
većina ovih tvrdnji tačna (Vinipeg; 902-912) 8. Širom neta |
|
(prim.
red.: ovo
su odabrani tekstovi, a link, fala Bogu, više ne radi)
Svemirski dossieri – Kapetanov
dnevnik
=============================================================================
1947.
godine u zabiti prisojskog gorja srušio se neindentificirani leteći
objekt
koji je identificiran kao leteći objekt i to iz druge galaksije. Sve u
svezi ove havarije do sada je čuvano kao najstroža tajna, a ovih dana
su
javno objavljeni izvadci iz dnevnika zapovjednika broda kapetana druge
klase
druga Prčvarlije Nadimačića-Pušibrk-Mugabea. Uz abnormalnu
novčanu naknadu, redakcija "Misterijumuma" je došla u posjed konpleta
kapetanovih dnevnika. Ovo je samo jedan od nadnevaka.
=============================================================================
Spejs. D fajnal frontijr. Niš se nevidi od
stabljika. Labaratorijum je pokazao da nije riječ o zabranjenoj
supstanciji marahuani. Nije bio ni hašiš, a bome ni bonboni. Spok je
posumljo na karamele. Palubom je prostrujala grozničava vijest:
KOKURUZ! Svudan stabljike kokuruza, uglavnom s klipovima. Iz kvadranata
obašivenih kokuruzom dopirala je klingonska muzika Jovana Periškića,
Radeta Jorovića, Svetlane Crčić, orkestra braće Uskoković i drugih. |
|
s uvijek neprijateljski raspoloženim Neraspoložaćanima.
(za
Misterijumume-Osejotina Klecmerklamfa-Čičin Šajn)
Svemirski dossieri –
Kapetaničin dnevnik – podnevni dnevnik
Spejs...kuracpalac... granica...
Mislim, nije još granica, al približavamo se. "Enterprajz" se provuko
kroz crnu
rupu, al jedva, pošto je bila mala. Na plazma ekranu preko cijelog zida
ugledali smo elcede ekran na krovištu spomenika kulture nulte
kategorije,
barokno-rokoko provijenincijencije preko cijelog zida. Maslo Borgova. Tako se Spok ubio umjesto mene, spasivši mi život. Pozvao sam Sedmu od 9 da klekne, kadli se začu brocki konpjuter: Pripremite putovnice! Kvragu! |
Došli smo na granicu. Spejs! Posljednja granica. Ko zna šta je iza?
Brijem da
bi mogli past u kaku provaliju, grdno najebat i nikad se ne izvuć. Onda
sam začuo drmanje. Nije to bilo uobičajeno drmanje palube uz žmiganje
struje, pa svi popadaju.
Ne. To me drmo Spok:
-
Probudite se kapetane, jebemvam šilo!
- Uf, dobroje, rekoh, to je bijo samo san! Sanjala sam da sam kapetan
- Nije, reče Spok! Padamo u provaliju!
(za Misterijumume-Osejotina Klecmerklamfa-Čičin Šajn)
Nevjerojatni rekordi
Zmiu Tuki, stanovnik rijetko naseljene mongolske visoravni, u svijetu znane po kretenima, sedamnaest dana je bez prestanka, osim tri pauze od pet minuta za pišanje, bodljikavom granom tunguske žive ograde čeprkao po prknu džudašvilijevljejevjeva goveda, iznimno nadrkane i neprijateljski raspoložene vrste te tako za tri dana oborio tri dana star rekord njegova sunarodnjaka Olartikolakčua Pikčua, prvog rekordera zaraženog sifilisom i bez obje noge u prčkanju po prknu džudašvilijevljejevjeva goveda. Redakcija "Misterijumuma" među prvima je uputila telegram s čestitkama novome rekorderu.
Bez naslova
Primili smo i
pismo. Riječ je o očajničkom vapaju Rikše Začučnja
koji moli redakciju "Misterijumuma" da u cijelosti objavi njegovo pismo i
tako mu
pomogne u pronalaženju. Pa evo:
"Zovem se Rikša
Začučanj. Odlutao sam 18. prosinca pretprošle godine od kuće u
svjetlosmeđoj dolčeviti i zelenim japankama i još se nisam vratio.
Trenutačno na sebi imam tamnosmeđu dolčevitu, japanke i
gaće. Zadnjiputa sam se vidio na tržnici kod štanda sa zrcalima.
Molim sve
vidjelice, rašljare, viskare, vidovite osobe, gatare, osobe sa šestim
čulom te Arenu da mi pomognu u mom slučaju da se sigurno vratim ženi.
Žena mi je Đurđa. Đurđa, ako si uvela Internet i čitaš
ovo, znaj da sam živ i da mi nije ništa. Ujedno nudim nagradu od 500
kuna onome
ko mi izradi fotorobot. Lijep pozdrav."
Bez prebijene lipe, izbušenih kreditnih kartica Žak se odlučio vratiti kući autostopom. Pao je već mrak, on je hodao, a svi auti su stajali. To mu je bilo malo čudno, ali iskoristio je priliku kako bi im za sitniš pljuvačkom i rukavom oprao šajbe . Uskoro je i on stao. Nije se mogao pomaknuti, dok je nekakva jarka svjetlost dopirala s neba. Bio je to neindetificirani leteći predmet kojeg je Žak odmah identificirao čim se ovaj spustio u djetelinu Mate Tremorice, duše od čovjeka dok ne popije.
Žak je odmah uočio da je neindetificirani predmet skršio žičanu ogradu i kolce za žičanu
ogradu koje je Mate ondje pokolčio. To mu nije slutilo na dobro. Tada su
čudnovate prilike izašle iz objekta. Žak ih je u svojim memoarima koji su
doživjeli platinastu nakladu, opisao kao niske, prgave kepece s po nekoliko
rasplodnih ekstremiteta za oplodnju. Uzeli su komad žice od ograde i uvezali
Žaka skinuvši mu hlače, gaće i dukserice da bi izvršili analni
pregled i izvršili stravični eksperiment u svrhu stravičnih
eksperimenata nad ljudima.
Među priručnim alatom, Žak
je prepoznao i francuski škakljikavac, veoma nezgodan instrument koji
je jedan
od pridošlica prinio njegovom dupetu i uključio ga na najveću brzinu.
Tada se začuo tup udarac - "Tup!", a zatim još jedan, nešto
tuplji. Vanzemljaci su se našli na tlu kao pokošeni, a iznad njih je
stajao
Mate s kolcom, vidno alkoholiziran. Zatim je izudarao leteći objekt
pretvorivši ga u bezvrjednu hrpu nepoznatog materijala koji je jamačno
imao veliku vrijednost. A onda se obratio Žaku: "Niko meni neće kršit
kolce po djetelini koje sam ja ondje pokolčijo. A i vidim da si se
naguzijo,
a ja sam popijo". Mašio se za šlic i energičnim pokretom izvukao kraj
košulje.
To ga je još više napalilo pa je nastavio čeprkati po donjem vešu ne bi li izvadio organ kojeg je od milja u sličnim situacijama nazivao "kolega". Istovremeno, u obližnjem selu je bila u tijeku tradicionalna svadba, a pripiti čauš je osjetio potrebu isprazniti sadržaj svog tetejca put Plejada. Mate je taman napipao u gaćama kolegu, kad li ga jedan od zalutalih metaka snađe direktno u zatiljak. Tako se Žak i ovaj puta izvukao. Želja mu je prodati materijal od kojega je sazdan nepoznati objekt i enormno se obogatiti, ali još se nije odvezao. |
From: FORCE
Subject: Prokleti furza
Date: Monday, February
26, 2001 2:47 AM
Eh, da…
Evo, u trenutku kada otkucavam ova sitna pismena
taman
otkucava 1AM. Naravno, šta pametan čovek moze raditi
u ovo gluvo doba? Na svu sreću, moja malenkost ne spada baš u taj skup,
tako da i nemam problema sa tom 'amletovskom dilemom. Da, izvinjavam se
ukoliko budim neželjene asocijacije na omlet. Elem, bijomelem, da
se vratim
na temu. Rešio sam da nastavim sa svojom
okrutnom taktikom smaranja i dosađivanja svim učesnicima
ovog foruma, počevši od premise da ako se
već ja užasno dosađujem,
zašto ne bih ja dosađivao vama.
Naravno, ovo uopšte
nije jednostavan zadatak. Kako dosaditi gomili neiživljenih
lelemudana, džabalebaroša, secikesa i praziluka,
pa sve to još duplo, u ženskom rodu? Odgovor je
jednostavan, a bogami i kratak: teško!!! U svrhu
toga, molio bih da se jave osobe koje su voljne da postanu
keleraboracionisti i
na taj način potpomognu ovu gnusnu zamisao. U nedostatku
istih u ovom trenutku, moraću da se koristim
plagijatima i već oprobanim tehnikama smaranja, što
će reći, pripremio sam kratak
prigodni kulturno-umetnički program. Unapred se
izvinjavam zbog nemogućnosti lokalnog AKUD-a da
vam otandrče neku folkornu zajebanciju. Program počinjemo
najnovijim aktuelnostima…
(Drugarica
pijonirka sa kikicama, crvenom maramom, belom košuljom i plavom
suknjicom izlazi na binu, pred mikrofunj, pravi kniks i počinje
recitanciju)
SNEG Eto
snega, jebo njega preko
belih staza eto Deda mraza bole
me za dedu, pun mi qrac svega, i
njegovih staza i otrcanih fraza (u
tom trenutku, maestralno se diže zavesa i pojavljuje se
hor pionira koji u glas pevaju opštepoznatu
pesmicu, publika se uključuje i peva sa njima) Mi
smo mali pioniri. Iz gaća nam nešto
viri. Nije mačka, nije miš. Dođi,
curo, da vidiš. |
(publika u delirijumu… leti cveće, hor sada ćuti, pionirka nastavlja)
Volim
zimu, a ne leto sparno više
volim Sneška, neg' kule u pesku al'
je glupo ak' nije vulgarno, dođi
Tito, delji nas uz lesku (opet
pioniri…) Mi
smo mali pio…… (ogroman teg od 500 tona pada na njih i pretvara ih u revolucionarnu kašu… na binu izlazi Minja Subota sa onim svojim blesavim cvikerima sa debelim okvirima, koje su izašle iz mode još od pre prve mesečnice njegove bake) |
- Haha… da…
"mi smo mali pioniri…" uvek se raznežim kad čujem
te vesele tonove… HAAHAHAH… Get it? Tonove,
znate… tone ove… Hmm, tvrda neka publika… Nema
veze, (nastavlja da se kezi) Okupili smo se ovde da
bismo
proslavili… hmm, da bismo… Zapravo, da budem
iskren nemam pojma zašto smo se ovde okupili.
Čak mislim da ste ovde silom dovedeni… Prokleti
Sila. Al' k'o što ja uvek imam običaj da kažem,
nema veze i bitno je da smo ovde i da smo svi u dobrom raspoloženju.
Gospodina iz trećeg reda molim da ne
pravi baš tako užasne face dok pričam…
A, vi ste Batić… Izvinite,
nisam znao da vam je to od rođenja. Nastavljamo sa
programom, sledeći na redu su kolekcionari četki za ribanje
WC šolje, koji će vam do detalja
objasniti sve čari njihovog posla. Molim
jedan aplauz…
(na
binu ulazi omanja grupacija sredovečnijih ljudi… Da
znam kako Firewater izgleda, mogao bih vam pružiti detaljan
opis, al'… ne mere… Iz mase se
čuje: "DRKADžIJEEEEE!!!!!"… Aha!!!
Eno ga… Jeste videli?… E,
tako izgledaju. Uglavnom, vuku se po bini i sa sobom nose gomilu
raznoraznih četki
kao rekvizite)
- mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj
melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl
mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl mrmljmrmljgrumblmrmlj melj grumbl…
(momci
se povlače, publika u ekstazi… vrište, traže
bis, ali njima bis nije ni na kraj pameti, na bini se opet pojavljuje
M.
Subota, iako je u trenutku kucanja ove bljuvotine ponedeljak) - Haha,
uvek veseli momci sa još veselijim hobijem. Vidite, neki igraju
fudbal, neki heklaju, neki skupljaju značke, pišu
ubibožedosadne tekstove (bar su bolji od onih smarača
koji prepisuju pesmice i dijaloge iz filmova o drugom svetskom ratu), a
ovi
momci su svoju životnu sreću pronašli
u … (na svu sreću nestaje struje, tako
da se ne zna šta je voditelj rekao na
mikrokonju). (publika
počinje da urla) |
- Silo,
KONJU!!! IDIOTE!!! KAKAV TI JE TO GLUPAVI SCENARIO… Daj smisli neki
bolji završetak. Vratite nam pare
(oću qrac, šta vi mislite ko
sam ja?) GDE JE KUD??? GDE JE IZLAZ??? GDE JE MOJA PROTEZA???
GDE SAM JA??? Hm, gde su ostali? Što se ja derem?
Ajd ćao.
Odoh ja da spafam, a vi deco da strahujete, od sada
će
svake nedelje uleteti po jedan ovakav glupavi tekst, tek da ne
zaboravite da
ste pod okupacijom… Ne…ne!!! Ne
nameravam da vas okupam, okupacija znači nešto
drugo… Ma, nema veze!
<klik!!!!> (zamislite crno pred očima)
Na
forumu "Domaći.de" su počele prijave za titule "Miss & Mister
domaći.de 2009". Pravila možete naći na sledećim linkovima: http://www.domaci.de/viewtopic.php?t=62488
(mister) http://www.domaci.de/viewtopic.php?t=62489
(miss)
Trenutno
imamo dva kandidata za Mistera i pet kandidatkinja za Miss. Glavni
sponzor "Leteći bumbar" će, kao i prošle godine, pratiti tok celog
izbora. |
¤
Vi mora da ste iz Vinipega ako… (CND,
SD Manitoba, poglavlje XVII)
902.
You know the number to Pizza
Hotline.
903. You know the price of each size of slurpee and
how much it costs to
get a refill ($1.12 baby!!).
904. If you're proud that we make the national news 96 nights each year
because
905. If Dairy Queen is closed from September through May.
906. If you start to get a tan line in the middle of your forehead.
907. You don't get to the airport until ˝ an hour before your flight,
yet the airport is so empty that you still get on the plane. With ease.
908. It's early December and you're blown away that the community centres don't have outdoor ice yet.
909. If you've worn a wool winter sweater to the bar and totally fit in with everyone else.
910. If you know of at least 10 people that have moved to
911. If you refuse to buy a Slurppee from Macs.
912. If you you are apalled by the lack of Slurppee selection (not even to mention the number of Sev's) in other provinces.