Prethodni brojArxiwaFejsbuk stranicaMarketingGlavna stranicaSledeći broj

=●=

Nedelja, 6. XII 2009./7517.

Logo Leteći bumbar 300

U ovom broju donosimo:

2. Bezvizna seoba Srba          Tekst poslao čitalac (ili čitateljka)

            Putešestvije (pogled u blisku budućnost)

4. Špigl - dvojnici poznatih

            Foto-feljton: dvojnici poznatih ličnosti.

5. Doživljaji Bracike i Neda

            Junaci našeg časopisa

5. Zadaćnica

            Pismeni rad

7. Locirajte se!                       Engleski jezik

            Vi mora da ste iz… ako je većina ovih tvrdnji tačna (Vinipeg; 1002-1023)

8. Širom neta

            Vesti sa XY sajber prostora: Izbori za Miss i Mistera na sajtu "Domaći.de"

Sačuvajte ovaj broj! Možete od njega da napravite:

- molersku kapu

- brodić

- avion koji leti (!) …


Porodica Simpson - Anime verzija

BEZVIZNA SEOBA SRBA

            Prijatelji iz Lapova kreću za Minhen starim "golfom dvojkom", 20. decembra ujutru, u evrofanatičnoj i  fantastičnoj priči o srpskom bezviznom osvajanju Evrope
            Dvadeseti je decembar ujutru. Dan je sunčan i neviđeno topao za ovo doba godine. Kakav bi, inače, mogao da bude "dan posle". A onaj dan pre, 19. decembar 2009. godine, zauvek će ostati upisan crvenim slovom u vladinom kalendaru. Ta koincidencija, da su vernici slavili istovremeno Svetog Nikolu i konačno rušenje šengenskog
zida, nikako nije potvrda da je Srbija postala zemlja razvijene proevropske teokratije, a Oli Ren kandidat za novo mesto vladike briselskog.
            Mizantropiji nema mesta u danu koji je pravi prolećni, pa je mnoge Srbe izmamio u Evropu. Nema više
čekanja ispred ambasada, a službenici te, kad uđeš na šalter isposnički zagledan ka severozapadu, ne sumnjiče da si uvoznik mesa na crno jer si krenuo po parizer u Segedin.
Yugo dvosed

            Na slavskoj večeri, dva pobratima iz Lapova kuju plan pod šifrom "Evropo, eve nas". Taj plan je da se bez ikakvog plana ujutru pridruže bezviznoj seobi Srba, autoputem pravo na zapad. Preko Pešte i Beča, za Minhen.
            Prvom pobratimu drugari kreče na crno minhenske stanove, pa će da im se pridruži. Drugi je čuo da se "golfovi četvorke" na placevima oko Minhena dele džabe i da biju ko neće da ih uzme.
            "Golfa dvojku" tankuju dizelom, novčanike sa po 2.000 evra, a napaćene izolacionističke duše romantičnim evrofanatizmom. Putovanje "golfom dvojkom" nije stvar izbora. To je kazna što su pobratimi nepažljivo čitali bajke o tranziciji i altruističkom duhu kapitalizma, pa su dozvolili sebi nekorektnost da ostanu siromašni. E, tako više neće moći. Uzdaju se i u svetog Nikolu da ih karburator neće izdati.
            Dali su gas i pojurili. Mađarski carinik posmatra kilometarsku kolonu. Javili su mu da će ga zapljusnuti nova seoba Srba, "golf" s nalepnicom "SRB" ga podseća na nabudženi "vartburg". Mađar zna šta je to kad se probija gvozdena zavesa. Ipak, zagleda u gepek. Otkud tri litra rakije u plastičnim flašama od "fante"? Pobratimi se mršte, objašnjavaju na verziji engleskog kojom se služio Tarzan kada je zvao Džejn da se prošetaju po džungli, kako je rakija srpsko tajno oružje protiv H1N1 bez overe Evropske agencije za lekove. Carinik miriše lek, oseća prijatnu drhtavicu i s naglo ojačanim imunitetom, čini pobratimima. Upozorava ih da na graničnom prelazu kupe vinjetu.
            Pobratimi se gledaju. Kakvo ih to sad iskušenje čeka na proboju šengenskog fronta? Vinjeta, evropski naziv za putarinu: 4,90€ da se voziš četiri dana, a pošto od 1. oktobra do 31. decembra vlada sezonski popust, koštaće ih 4,08€. Za mesec dana krstarenja po Mađarskoj 17,50€. Za mesec dana vožnje drumovima Srbije, morali bi da pregovaraju sa MMF-om o novom kreditu za krpljenje pobratimskog budžeta.

Batine
- Je l' vidiš, bre, šta ti je Evropa. Dobar čovek onaj carinik, vidi se da je prosrpski nastrojen, uze nam rakiju. Ako, čujem da u Mađarskoj vozači ne smeju da popiju ni kap.
            Prvi pobratim stiska gas jer ih čeka Pešta. Zvoni mu mobilni. Zove ga stric i pita gde su. Pobratim odgovara: "U Mađarskoj, vozimo za džabe". Stric urla: "Prekidaj vezu i bacaj mobilni". Drugom pobratimu zvoni posle nekoliko sekundi. Opet stric:
- Reci onoj mojoj blenti da se ne javlja.
            Član veća staraca sa slave, koji ih je upozoravao da ne putuju ko muve bez glave, nije bio lenj, pozvao je operativni centar AMSS i sada tera drugog pobratima da hvata beleške.
– Mobilnim se u Evropi ne priča dok se  

vozi. Ne putujete, bre, za Niš. Ako vas vide da laprdate u Mađarskoj, uzeće vam 112€ – viče stric pobratimu-suvozaču. A Nemci, fini neki ljudi, odrapiće ih samo za 40€.
            Pobratim se znoji. Gleda u mobilni i baca ga na zadnje sedište.
– Ne prekidaj vezu, nego piši! Kad uđete u Austriju, nemoj da se pravite ludi, pa da ne kupite vinjetu. Za 10 dana košta 7,60€. Ali, uzmite onu za dva meseca, dajte 21,80€, pa da vas moje oči više ne vide. Ako živi stignete do Nemačke, opustite se, tamo nema ni vinjeta, ni putarina. Tamo se vozi fraj! I što niste zvali Auto-moto savez i slušali ljude do kraja? Šta ste stavili u gepek osim rakije?
            Veza se prekida. Pobratimi nabrajaju: trougao, prva pomoć… Telefon opet zvoni. Ko će, nego stric.
– Niste valjda zaboravili one prsluke od 200 dinara. Fluro… frulo… Stric muca.
– Fluorescentne – ispravlja ga drugi pobratim.
– Je l' sam vam rekao da ih kupite, koštaju 200 dinara.
– Jesmo. Nego, striče, ubi nas roming.
            Veza opet puca. I pogled na Budimpeštu. Pobratimi se lišavaju obilaska baroknih zdanja ugarskih arhitekata. Nisu pošli da uživaju, oni su u misiji "autošoping 2009".
            Karta im lepo kaže da treba da su već u Austriji. Ali prelaza nigde. Već su iskusni evroputnici. Kupuju vinjetu. Plan je bio da zanoće u Beču, da osete aristokratski duh u apartmanima Franje Josifa ili da se eventualno izgube u lavirintima romantičnih staza u carskom parku.
            Pao je 712. kilometar, ali nikad neće evrofanatizam. Pobratimi se menjaju za volanom i jezde ka Minhenu. Skreću na pumpu kako bi napojili vernog "golfa" i napunili svoje stomake. Čitaju: tages meni – natur šnicla, pomfrit, kečap, kolač, sve za šest evra. Pumpa je dizajnirana u hipermodernom stilu istraživačke svemirske stanice, a oni u birtiji na Ibarskoj magistrali za jagnjetinu i pivo izađu bar za 30€ siromašniji.
            Farovi "golfa" osvetljavaju autoput. Ulaze u Minhen i traže jedan od Etap hotela, gde će svoju prvu evropsku noć platiti 59€, plus šest za doručak. Kreveti su šareni, kao u dečjim igraonicama po Beogradu. Tuš kabina i televizor. Nema buba.
            Telefon opet zvoni. Ko će, nego stric.
– Srećna vam Evropa, junaci! Nego, ostavite se vaših molera, deportovaće vas ako uhvate da radite na crno i Minhen videti više nećete. Nisu vas pustili da se bogatite, nego da vidite sveta.

            Pobratimi konačno shvataju. Njihov stric je taj Arsenije Čarnojević, koji ih vodi kroz lavirinte prve velike vizne seobe.
            Dobro, možda se neće naglo obogatiti, ali ujutru kreću po "golfa četvorku". Red je da deda na parkingu konačno upozna svoje unuče. Pobratimi iz Lapova tonu u san, a tamo ih čekaju dve Nemice, koje ih zovu u svoje duplekse od po 200m˛. Ovo je ionako evrofanatična i fantastična priča, pa hajde da usrećim pobratime i dodam im po jedan
VMWX5 u garaži.

ŠPIGL – DVOJNICI POZNATIH

Slaven Bilić  Žabac Kermit

Rubrika "Špigl" sa sajta Nika Titanika

            Jutro je. Nemice su pobegle u "bembarama", a pobratimi šetaju bavarskom prestonicom. Nisu naišli na prepreke, policija im nije konfiskovala "golfa" i poklonila ga "Folksvagenovom" muzeju. Zasladili su se "Milka" čokoladom za 0,51€. Čekaj, pobro, ovde je sladak život, ali, kako ovo nije priča o trgovinskom monopolu u Srbiji, žurimo s pobratimima do auto-placa u predgrađu Minhena, gde osmatraju nekoliko golfova "četvorki". Uglancani automobili, vijore se zastave firme, table s cenama i kilometražama koje nisu lažirane jer kad smanjuješ kilometražu sledi ti robija, kao da si falsifikovao evre. "Golf četvorka" s početka milenijuma i kilometraža koja pokazuje da je dva puta obišla svet, za 4.000€. Čekaj, gde su golfovi nemačkih domaćica?

            Pobratime prvi put tokom njihove odiseje zahvata evroskepticizam. Gledaju "Punta" za 1.000€, ali on im zvuči nekako srpski. Vraćaju se u rikverc, do hotela, gde se odjavljuju, stiskaju gas i posle nekoliko rečenica već su ušli u Austriju. Videli su svet, nisu deportovani, poneli su čokolade za dečicu. Plove autoputem, kao da žure za Paraćin. To je njihova prva greška koju su učinili.
– Nemoguće, ovaj krš ne može da ide 142 km/h! – pravda se pobratim austrijskom policajcu. Austrijanac ne razume, ali pobratimi shvataju: hoće da im uzme vozačku i 500€.
            Pokazuju čoveku dva priveska – opanak i zastavicu EU, što je ganulo emotivnog saobraćajca. Namiguje, uzima im 70€ i stavlja ih u džep.
            Pobratimi konačno shvataju: Srbija je oduvek bila deo Evrope.

(Aleksandar Apostolovski; Политика.rs)

Bracika i Ned
Ukratko:
Evropa će najzad dokazati da nas voli bezgranično.
Slobodno ulazimo u kafanu "Evropa", ali piće plaćamo sami.
Što se bundi tiče, sponzoruše ne vole bezvizonski režim.
Pre ove liberalizacije, neki su i u zemlji prešli sve granice.
Oslobodili su nas viza, ali sada neka pošalju pare za put.
Ostajte ovde, sunce li vam tuđeg neba!

(Dragutin Minić Karlo; Политика.rs)

ZADAĆNICA

[zadaćnica Filipa Gašpara (08.11.2001)]
"Moj doživljaj poezije Sergeja Jesenjina"

 

"Gdje Leje se kupusa zbiše

I zora ih rumenom vodom zali

Zeleno vime siše

Materi klenić mali"

 

            Vrlo je teško objasniti pjesmu poput ove. No to ipak nije problem samo ove pjesme nego općenito svih  pjesama Sergeja Jesenjina. Budući da sam već napisao ovu pjesmu na početku, lako je zaključiti da ću se u ovoj zadaći usredotočiti upravo na nju.

            Prvo ću napisati ponešto o svojim razlozima zbog kojih sam odabrao ovu pjesmu. Sve je počelo kad sam danas došao u školu i saznao da pišemo školsku zadaću iz hrvatskog. To mi je probudilo sjećanja na prošli sat hrvatskog kada je profesorica najavila pisanje, ali ja sam očigledno zaboravio. No dobro.

            Neposredno prije hrvatskog imali smo sat filozofije na kojem mi je moj prijatelj i suradnik Josip Dvornik rekao da ima nekakvu knjigu od Jesenjina. Ta vijest me je iznimno obradovala zbog toga što sam u toj knjizi prepoznao materijal za svoje novo djelo iliti ovu zadaćnicu. No dobro. Moram priznati da sam prelistao cijelu knjigu koja je puna Jesenjinovih pjesama.

            U početku sam planirao odabrati pjesmu slučajnim otvaranjem knjige ali bih uvijek otvorio neku dugačku pjesmu, pa sam naposljetku odustao od te metode "Slučajnog odabira". Tada sam krenuo u potragu prema naslovu. Pokazalo se da ima desetak pjesama sa vrlo zanimljivim naslovima ali i velik broj onih bez naslova.

            Prvo moram napomenuti da su ove sa zanimljivim naslovom sve dugačke pa sam bio prisiljen odustati i od toga. Preostalo mi je jedino da obradim pjesmu bez naslova. Izbor je pao na ovu koja se nalazi iznad naslova ove zadaće. Zašto? Iskreno rečeno glavni (i jedini) razlog je njezina dužina. Zauzima samo četri reda u knjizi, pa tako i u mojoj bilježnici. Pjesma je vrlo nerazumljiva za mladog mladića poput mene. No unatoč tome ja ću pokušati opisati svoj doživljaj ove pjesme. Kao prvo, ova pjesma govori o nekakvom kupusu i to je ustvari jedino što ja razumijem u njoj. Sada ću pokušati obraditi svaki stih zasebno.Tako ću možda uspjeti shvatiti značenje cijele pjesme u ukupnosti.

            Prvi stih: Gdje leje se kupusa zbiše. Što reći o ovom stihu? Kao prvo, ne znam šta su leje. To me podsjeća na riječ aleje, što su ustvari nekakve ulice, pa onda pretpostavljam da su to ustvari redovi kupusa. Već sam nešto postigao; preveo sam prvi stih. Gdje redovi kupusa se zbiše.

            Sada je krajnje vrijeme da prijeđem na drugi stih koji glasi: I zora ih rumenom vodom zali. Moram priznati da mi je ovaj stih razumljiv. Govori vjerovatno o tome da je kupus vlažan od rose pa izgleda rumeno kada je u zoru izložen prvim zrakama sunca koje dolaze iz smjera Japana. Još jedan stih je riješen ali činjenica je da stvari sada postaju gadne zbog toga što su preostala dva stiha stvarno ružna.

            Treći stih: Zeleno vime siše. Šta bi sad to trebalo značiti? Vime imaju krave, koze, ovce., ali kakve to veze ima sa kupusom. Još piše i da je to vime zeleno, što je apsolutno nemoguće. Recimo da sam sada gotov sa ovim stihom, ali kao da i nisam zbog toga što sam doživio potpuni debakl u pokušaju objašnjavanja ovog stiha. Nisam baš optimist u slučaju prevođenja idućeg stiha ali barem ću pokušati, zato da ne ispadne da nisam hrabar.

            Četvrti, a samim tim i zadnji stih glasi: Materi klenić mali. Svaka normalna osoba će bez većih problema zaključiti da je ovaj stih abnormalan i deformiran i da ga ne može nitko prevesti. Vrijeme je da nešto napišem nešto o 

Evolucija

ovoj pjesmi u njezinoj cjelokupnoj obuhvatnosti. Ova pjesma je dosta nerazumljiva. Što je uzrok? U knjizi piše da je ovu pjesmu preveo neki Golob. On je ovu pjesmu tako dobro preveo da ja imam osjećaj da bi ju mnogo bolje razumio na ruskom jeziku. To je pomalo žalosno.

            Žalosno je i to što sam već malo previše napisao o Jesenjinu pa se nisam uspio osvrnuti na probleme u svijetu, i u Bjelovaru, u zadnje vrijeme. Što bi Jesenjin rekao da vidi što se sada događa? Bombe padaju na sve strane, Antrax na svakom koraku. No to su ustvari manje važne stvari za čovjekov opstanak. Važno je to što se Đordan vratio na parket. No to ima i svojih negativnih strana. Opet će vrtoglavo porasti prodaja Đ-ordanovih tenisica (ovako je rastavio riječ "Đordan", op.a.). Svi znaju zašto je to loše. Postoji i dobra strana napada na Afganistan. Tamo je donedavno glavna grana proizvodnje bila proizvodnja droge. Sad se talibani ne mogu

Prodajem sina
koncentrirati na to. U Bjelovaru se u zadnje vrijeme gradi obilaznica. Svi ljudi imaju barem jedan bubreg, a ako ne onda nisu ljudi. Kada su bubrezi bolesni onda se ide na dijalizu. Gadno je kad ni to ne ide. U prošlu srijedu su u "Rock klubu" svirali narodnjaci - srpski. Ja sam malo bio tamo i nije mi se svidjelo. Bila je živa muzika. Pjevač je izgledao ko Haris Đinović samo što nije bio inteligentan poput njega. Sada ću navesti pjesmu Harisa Đinovića:

Ostarit ću, neću znati

Dal' ćeš zamnom

Zaplakati

Ko ja za tobom

            Ova pjesma je također u četri reda ali je mnogo razumljivija od Jesenjinove. Iz toga se može zaključiti da je Haris Đinović bolji pjesnik od Jesenjina.

            U samom završetku moram istaknuti moj krajnji dojam o Jesenjinu, ovoj pjesmi i cjelokupnom njegovom opusu. Pjesme bi odlično zvučale kada bi bile uglazbljene uz harmoniku. Da je Jesenjin još živ mogao bi pjevati u duetu sa Džinovićem. Kladim se da bi to bio svjetski hit. No šalu na stranu. Jesenjin je jedan od najvećih pjesnika svih vremena, ako ne i najveći, i to nitko ne može osporiti, a kamoli ja. Ja sam svjestan da ova moja zadaća baš i nije uspjela ali zato sam označio zvjezdicama koji djelovi ustvari i nisu njen sastavni dio. Ti djelovi su umetnuti zbog mojeg osobnog zadovoljstva. To ću sada objasniti. Ja doma imam sve svoje zadaćnice i uvijek kad sam tužan pročitam ih, te sam odmah bolje raspoložen. Molim vas da mi ne date 1.

OCJENA: NEDOVOLJAN (1)

LOCIRAJTE SE

Ako ga pokvariš, jebaću ti majku
¤        Vi mora da ste iz Vinipega ako… (CND, SD Manitoba, poglavlje XVII)
1002. You know that Fall isn't a season. It's the day between green grass and snowbanks.
1003. You feel physical pain if you have to go on any more field trips to Lower Fort Garry.
1004. You've used the cops as a taxi to the bar… And back home afterwards.
1005. You know what Ace Burpee's BBQ Peanut Butter is.
1006. You've almost run over a deer.
1007. You know exactly how many more free calls you still have to CAA.

1008. You've used your ice scraper on the inside of your car window.

1009. You've played sponge hockey.

1010. You know that one street can have 6 names: (Oak Point Highway, Brookside, Route 90, Kenaston, Bishop Grandin, King Edward).
1011. Or 8 names: Salter, Isabel, BALMORAL, Colony, Memorial, Osborne, Dunkirk and Dakota.
1012. You belong to Team Awesome.

1013. You're considered "naked" when wearing two layers outdoors.
1014. Everywhere you go you see at least one beautiful woman.
1015. Everytime you hear an NHL team is having financial problems, you immediately start a rumour that team will be moving to Winnipeg.

1016. $10 an hour is considered a decent wage. 

Širom neta

 

            Na forumu "Domaći.de" su završene prijave za titule "Miss & Mister domaći.de 2009". Zbog manjka kandidata izbori za Mistera se neće održati ove godine.

            U narednom broju ćemo vas obavestiti gde možete da glasate. Trebalo je u ovom, ali zbog vremensko-tehničkih problema glasanje još nije ni pokrenuto do zaključenja ovog broja. U roku od najviše 24 sata od objavljivanja ovog broja očekujte početak glasanja inače će voditelj nadrljati ko žuti! Glavni sponzor "Leteći bumbar" će, kao i prošle godine, pratiti tok celog izbora.

1017. You have made bannock at some point in your life.

1018. The zipper pull on your parka is a tiny thermometer with a wind-chill chart on the back.
1019. You know the difference between a Big Nip and a Big Nip Plus.
1020. You're still pissed off that there's no IKEA here.
1021. You have been to Gimli and know it is not just a character in Lord of the Rings.

1022. Every second car you see is either a "Pontaic Sunfire" or a "Chevy cavalier".

1023. Your child goes missing and its not considered an emergency until he/she has been gone for more than 3 or 4 days.

Reklama za zubarsku ordinaciju

Friz

=●=

Prethodni brojArxiwaFejsbuk stranicaMarketingGlavna stranicaSledeći broj