=●=
Nedelja, 28. VIII 2011./7518.
|
U
ovom broju donosimo:
Spisak neregularnih lopti za Pokemon
Iz rukopisa knjige "Sarajevski sa dosta muke" Alije
Resulovića 4. Anegdote
Doskočice poznatih ličnosti
Slika Breda i Anđeline inkognito u poseti Sarajevu! 6. Lubenica Iz knjige "Trired riba pliva / Divani o rečima" Vi mora da ste iz… ako je većina ovih tvrdnji tačna (Nju Orleans; 3664-3680) |
|
|
SARAJEVSKE ANEGDOTE (2/2)
Krapinski
čovjek
Vitomir Miro Lasić, sjajan novinar, još bolji redaktor, bio je poznat po "namještaljkama" mladim novinarima. Rekao bih da je tih godina 1954-56. svaki od nas ispio čašu tog Mirinog šeretluka.
Telefon zvoni na stolu urednika. Mi, mladi novinari razrogačili oči, urednik ne diže telefonsku slušalicu, prvi skače Slavko Budihna i sluša:
- Ovdje Muzej, direktor Marko Vego. Jutros nam je pobjegao Krapinski čovjek iz Muzeja. Ako ima ko da dođe da mu dam detalje…
Slavko kao bez daha spušta slušalicu i u trku dovikuje uredniku: "Odoh ja do Muzeja!"
Došavši u Muzej, Slavko, ne sluteći ništa, traži direktora. Ovaj ga nevoljno prima i kada čuje zašto je Budihna došao, izbacuje ga. Kasnije, Budihna saznaje da mu je sve "smjestio" Lasić… Kardinal
Rišelje u "Evropi" Telefon uporno zvoni. Niko se ne usuđuje, prije urednika, da mu priđe. Ipak, odvaži se Tomo Vidović. Sluša preko telefona riječi direktora hotela "Evropa" Stjepana Matića. "U goste nam je došao kardinal Rišelje". Tomo trči niz stepenice i pravo u hotel. Prima ga Matić. - Kojim dobrom mladiću? – pita Matić. - Pa ono vezano za kardinala Rišeljea. |  |
- Koga kardinala?! – priupitaće Matić.
- Pa, kako ste mi vi rekli, kardinala Rišeljea!
- Marš tamo, ko te je i poslao! – reče Matić, a znalo se da je to sredio Lasić.
Prvi
izvještaj
Prvenstvo Bosne i Hercegovine u plivanju i vaterpolu u Trebinju. Igram za sarajevski Torpedo u kome su stari asovi bili zvijezde. Mene Lukač zamolio da se umjesto njega javim "Oslobođenju" sa izvještajem. Bilo mi je to prvo javljanje za novine (1952.). Uzbuđen, okrećem brojeve telefona stenografa. Konačno dobih i onako, kao bez duše, počnem svoj izvještaj.
- Na sto metara kraul pobijedio je Saradžić (Leotar) u vremenu… 59,9… Da ponovim? - upitaću "stenografa".
- Ma sve sam ja lijepo čuo burazeru, ali me to ne zanima.
- Kako ne zanima, mene je Lukač zamolio… - počeh ja.
- Znaš šta, pozdravi ti tog Lukača, ali ovo je Fabrika duhana… - i spusti mi slušalicu!
Nikad
više
Avdo Adi Mulabegović, plijenio je svojom pojavom, znanjem, ali i humorom. Kao član SKOJ-a imao je "nedoličan" odnos sa članicom Komiteta i to – na partijskoj zastavi?! To se, naravno, ne prašta.
 | Na partijskom sastanku dugo se vijećalo da li da Adija izbace iz Partije ili da mu daju priliku da ispravi grešku. - Druže Avdo, obećaj pred drugovima da to više nikada nećeš raditi? – zahtjeva sekretar Partije. - Adi se diže sa stolice i izjavljuje; - Svečano se zaklinjem da više nikada neću… to činiti… na partijskoj zastavi!. Opanak
i šimika Adi je, vjerujem, prvi jugoslovenski karikaturista koji je karikirao Tita. Naime, pred Brozov dolazak u Bosnu, Adi u "Oslobođenju" objavi karikaturu Tita; na jednoj nozi opanak, a na drugoj šimika*! |
Uzbuna u CK. Traži se da se Adi otpusti iz Redakcije pa i zatvori.
Posebnim vezama Ferid Softić predade Titu karikaturu sa potpisom Adija. Tito se nasmija i zamoli da mu dovedu Adija.
- Čestitam! Sjajna ti je ova ironija. Pa jeste, Bosna i Hercegovina upravo tako izgleda. Na žalost i sve republike - seljaštvo koje bi u industriju, razapeto između sela i grada!
Sutra pozvaše Adija u CK i svi mu redom čestitaše!??.
(prim. red.: šimika = muška cipela sa
špicastim vrhom, moderna 70-tih)
Izabrali
ste pogrešan klub
Još
dok se igralo na Skenderiji, nogometaši sarajevske "Bosne" bili su
velemajstori u tom najpopularnijem sportu… Oni veliki
"Željezničar" i "Sarajevo" pribojavali su se utakmica
sa "studentima". Sve dok 1954.godine u redove "studenata"
ne navališe otpisani igrači "Sarajeva" i
"Željezničara" (Švaljek, Begić, Novo, Kantardžić,
Jarkovački…). Trener je bio Adolf Puba Mateović, novinar, ljekar i
nekadašnje sjajno krilo sarajevske "Slavije" i "Saška".
|
Iz provincije, mladići koji su dolazili u Sarajevo na studij, a igrali su u svojim gradovima, svoje prvo traženje u Sarajevu bio je dolazak u "Bosnu". Dijalog između Pube i novajlije. - Igrate li karata? - pita Mateović. - Ne! - odgovara student. - Pijete li? - novo je pitanje Pube. - NE! - opet će student. - Ganjate li žene? - uporan je Puba. - Ne! - ponovo će student željan dresa Bosne. - Znate šta mladiću, došli ste u pogrešan klub. On za vas, tako čedna, nije ova sredina! - savjetuje Mateović. Plavo-bordo boja Igra se derbi na "Koševu". Sutra treba da se sastanu "Sarajevo" i "Željezničar".U hotelu "Central", u apartmanu smještena sudijska trojka na čelu sa Nišlijom Gugulovićem. Ušavši u apartman, zatiču tri djevojke u plavom. Poruka je jasna, a i pošiljalac. Gugulović im savjetuje da ostanu u sobi dok oni večeraju. Kasnije u apartman banu Šerif Burzić, zvijezdica, udbaš i član Uprave tima sa "Koševa". |
|
- Šta ćete vi ovdje? - strogo pita.
- Pa,
oni iz "Želje"… - poče
jedna, a Burzić ih istjera
iz sobe
i uvodi tri nove.
Nakon večere sudije u subi zatiču tri djevojke u bordo dresovima. Poruka je bila jasna: "Navijajte za Sarajevo!"
Pripazio
sam ga… Šarmantni Banjalučanin Pero Banjac, i bek "Sarajeva", nikako da položi krivični postupak na Pravu kod prof dr Miće Ilića. Zamole me ljudi iz Uprave "Sarajeva", a i Banjac, da zamolim Ilića da bude malo popustljiv prema Peri i da ga pripazi. Poslije nekoliko dana Banjac odlazi na ispit. Ulazi u kabinet prof Ilića. Ovaj mu nudi kafu i pitanja. Pero tuc-muc i dobi peticu! - Eto, kolega ja te pripazih sa kafom, ali ocjenu ti ne mogu pripaziti. - reče Ilić razočaranom Banjcu.
|  |
Najjeftinija?!
Za prof. dr. Bogdana Jankovića se znalo da je najoštriji, ali i najuticajniji profesor na Pravnom fakultetu. Kod njega položiti Ustavno pravo značilo je biti zaista odlično spreman.
Po treći put pred Jankovića izlazi student i nikako da zadovolji.
- Kolega, ako mi odgovorite na ovo pitanje, položili ste! Ko je najjeftinija kurva u Sarajevu? - autoritativno će profesor.
 |
- Ma… - razvlači student. - Nema tu ništa, "ma…" već mi recite i odgovorite! - opet će Janković. - Ma, pa poštovani profesore, nezgodno je… - student će. - Čujte kolega... Ja, profesor Janković, sam najjeftinija kurva u Sarajevu! Evo, tri puta me j… za onih tričavih deset dinara taksene marke koju ste nalijepili na prijavu ispita! Lubenice Navalili s početka rata, ljudi u džamije. Nema mjesta. Hodže, tvrde ljudi, u nevolji, dolaze tobe. Sjede Mustafa ef. Cerić i Avdo Sidran, koji nije došao tobe. - E, moj reise, puna ti džamija lubenica! - reći će Avdo. - Kakvih lubenica, ako Boga znaš, Avdo? - Ma spolja zeleni, a u unutra crveni! - odgovara Avdo, aludirajući na preobraćene komuniste koji mjenjajući dres, kao dolaze i tobe. |
Biraj
U samo dva dana, na putu od Rekacije do kuće, iz kola su me izbacivala dvojica mladića (prije dječaka) u farmericama, ali sa automatima i oduzimali kola. Tako Redakcija, tih prvih dana rata, osta bez kola.
Jusuf Pusina mi savjetuje da odem kod Ismeta Bajramovica Ćele, komadanta specijalnih jedinica. Odlazim. Kada me je Ismet vidio, onako razdragano će:
- Kojim dobrom uredniče?
- Pa ostao sam bez kola! Uzeli ih neki mladići!
Bajramović me vodi u veliko dvorište Centralnog zatvora i pokazuje stotine automobila, svih marki.
- Biraj! Eno ti Mercedesa, Volva… - kaže mi Bajramović.
- Ma, ja bih svoj "Golf". - naivno ću.
- Biraj ili mi se gubi sa oči! Vidi, on bi "Golf"! Jä, budale, čovjeka… - čujem iza sebe riječi Ismeta…
(Iz
rukopisa knjige: "Sarajevski sa dosta
muke" Prvi dio: Kad ja tamo, ono harmonija – autor; Alija Resulović, izvor)
EKSKLUZIVNO!!!
Jedna
naša čitateljka nam je poslala sliku Breda Pita i Anđeline Džoli koji
su bili inkognito u poseti Sarajevu! Fotografiju prilažemo kao dokaz i
zahvaljujemo se našoj vernoj čitateljki… i programu "Photoshop"…
Redakcija
LUBENICA
ije voće ni povrće, a slatko je
i hranljivo. Bostan. One silne dinje i lubenice rastu na
vreži, zelenoj mreži koja nije ni stablo ni
koren, a jeste i jedno i drugo. Hrani i drži
sočnim velike lopte, zelene i žute.
Najtačnije, rađa velike jabuke, jer to na starogrčkom znači
"melon", najčešće ime za lubenicu. Rusi je zovu
"Arbuz" (Арбуз), Mađari
"geregdinja" (görögdinnya), dakle, "grčka dinja", mada
je bostan s Bliskog istoka, negde iz južne Persije. Gaji se tek oko
4000 godina
i nema ga divljeg u prirodi. Zgodno za teoriju da su dinje i lubenice
vanzemaljci, negde izvan Tere, a bostan je pao s neba.
 |
Iako
je bostanu uža domovina tropski predeo Afrike i Azije, dobro se primio
i kod
nas. Čuvene su lubenice i dinje iz južne Bačke, naročito
Đurđeva, ali bi se zdravo naljutili Banaćani i Sremci na one
koji bi tvrdili da oni ne umeju odgojiti rekorderku. Bostan se seje tek
kad se
zemlja dobro ugreje, dakle dan-dva posle kukuruza. Ako su kućice dobro
nađubrene, a bilo je lepe kiše ili je znalački zalivano, vreže
pomreže njivu dok deca odu do škole dva-tri puta. Tad se mora brzo
raditi
motikom da se na vreme zaustave korovi koji isto vole dobro
pripremljeno
zemljište. |
imidž, karakteristika... Kao ono da su sve Lale (i Sose) mali i debeli,
okrugli
ko bundeva, lubenica, dinja... Ima i mitska bostandžijska priča da se
sredinom prošlog veka, tamo 70-tih, od dobre sezone lubenica dobre
sorte, uz
sopstveni prevoz traktorima i kamionima, mogao kupiti dobar traktor
srednje
klase. No, to je bilo ondak kad je more bilo i naše, a puno stranaca.
Ima i stara zagonetka za decu iz
ravnice, buduće bostandžije: "puna škola đaka, niotkuda
vrata". To je, kao, lubenica. Puna semena, a bez ulaza. Malo morgen!
Lubenice
u Americi, a verovatno i u nekim Evropama, nemaju semena! Spolja je ta
škola
ista kao i kod nas, tako zelena sa svetlim prugama, a unutra je samo
crveno
meso. Srce svom širinom. I dubinom. Ne znam kako se to postiže.
Verovatno se
seje samo specijalno seme F-1 generacije, kao kod kukuruza hibridnog. A
možda
se i kalemi, svaka kućica. Za dobru lubenicu ništa nije teško. Dobro,
Ameri preteruju jer kod njih ni grožđe nema seme. Svi "hamburzi"
i "kardinali" imaju pucad (zrna grožđa) sa samim mesom. Tako je
postao bezvredan vic kako su u Titograd angažovali nekog Mičurinovog
sinovca, velikog pronalazača u biljnom svetu, koji je radio na
ukrštanju
lubenice i buve. Pa kada se lubenica preseče, semena sama iskaču!
Ameri su bili brži, pa se Mičurin odlučio za njih.
Vreža lubenica i dinja počne da
žuti još u avgustu, a sasvim se istanji u septembru. Sezona vrlo
kratka, ali
slatka. Kažu da ih krajem leta "udari lovra", prozuknu, neke se
čak i ukisele, nisu više ni sočne ni slatke. To "lovra" je
skraćenica od Svetog Lorenca, koji pada 5. septembra i, po najružnijem
tumačenju, piški po lubenicama i tako ih kvari.
Pavle Malešev
(građa
za knjigu "Trired riba pliva /
Divani o rečima")
(preuzeto
iz "Dnevnika", rubrika
"Prečanska leksika")
LOCIRAJTE SE
¤
Vi mora da ste
iz Nju Orleansa ako… (USA, SD LA, poglavlje LXXII) 3666. If someone says "Magazine", you think street instead of periodical. 3667. You know the definition of "dressed". 3668. You visit another city and they "claim" to have Cajun food - but you know better. 3669. You have the opening date of any sno-ball stand in your sidekick. 3670. The four seasons of your year are crawfish, shrimp, crab and erster. 3671. You refer to any strawberry soda as "Red Drink". |  |
3672. You cried when McKenzie's went out of business, and… you had tears of joy
when you found out that Tastee's made McKenzie's King Cakes.
3673. The smell of a crawfish boil turns you on.
3674. You berl crawfish and fry them in erl. Don't forget to pack the uneaten tails in ferl.
3675. You use the term "Schwegmann's bag" as a unit of measurement:
"Did ya catch a lot at da parade? Yeah you rite! A whole Schwegmann bag
full!"
3676. You bring empty grocery bags to a parade.
3677. You have a parade ladder in your shed.
3678. You can't stand people that say "THE Mardi Gras" or "THE
Jazzfest".
3679. You can remove the cap from a
3680. You wonder what ever happened to "Time Saver".
=●=