Prethodni brojArxiwaFejsbuk stranicaMarketingGlavna stranicaSledeći broj

=●=

Nedelja, 31. X 2004.

Logo Leteći bumbar 034

U ovom broju donosimo:

1. Druga strana turizma

4. Posmrtna želja: Kamerun Dijaz

5. Pismo iz dijaspore

6. Razni lapsusi [454-485]

8. Prosioci

DRUGA STRANA TURIZMA

Kladite se u avanturu?

            Malo ćemo "zaokružiti" ljeto, doba kada je sve podređeno turizmu i to ne iz velike želje da se naše skromno gospodarstvo izvuče iz krize već zato što su pare hitno potrebne za izlaske. A koja je razlika u zabavljanju mještana i stranaca, pročitajte...

            Kontinentalci tako ljeto provode na moru, mijenjaju klimu, mjesto, ljude oko sebe, prilagođavaju se navikama i dnevnim aktivnostima mještana... Domorocima, koji žive u tom mjestu, odjednom se cijeli svijet okreće naglavačke dolaskom svih tih nepoznatih ljudi! Pa, dakle, kako na to sve gledaju turisti, a kako domaći?

            Turistima (većinom kontinentalcima) odlazak na more znači tjedan, dva (tri, četiri... ovisno o tome ima li tata ima kožnu fotelju ili pakira sladolede) lude zabave, neprospavanih noći, novih poznanstava, barenja, opijanja, kupanja, zezancije s ekipom i svih ostalih ljetnih draži.

            Večernji izlasci su obavezni, a cijelu se noć partija, nazdravlja (jednom, drugom, ekipi, konobarici, dok već negdje pred jutro izlaze biseri poput nazdravljanja šlapama, satovima, čašama, nožnom palcu, pingvinima, Mickey Mouse-u, maramicama i sl.), slavi ko zna što, otkrivaju se novi kapaciteti želuca, nova interesantna mjesta za "olakšavanje" i onda se pred jutro ekipice polako počinju vraćati "doma"...
            Vratimo se mi na turizam i njegove sudionike...
Pomračenje Sunca

 

MJEŠTANI

            Cure: Preko dana rade najčešće kao konobarice, ukoliko su u jutarnjoj smjeni popodne će, ovisno o sadržajnosti protekle noći, provesti prikupljajući snagu za još jednu ludu noć ubijajući oko na par sati, a onda na večernju kavicu (čitaj: dnevna doza tračeva "ko je s kim završio" i "ima 'ko novi") odnosno popodne na plaži s ekipom, skupljajući boju, snimajući novopridošlice i koketirajući sa "starim gostima".

            Dok mještanka nosi hranu, budno prati ljude oko sebe. Mještanke imaju svoju ekipu na plaži, no one rijetko uskaču u prvi plan, češće leže jedna do druge k'o srdelice, tu i tamo se malo okupaju, rijetka su hihotanja i vrištanja, tu se mirno i potiho raspravlja o dečkima i proteklim događajima i to u takvim šiframa da bilo tko neupućen, tko načuje razgovor, nema pojma o čemu pričaju.

            Za večernji se izlazak bira najfinija robica, koje se ne bi posramila niti djevojka na maturalnoj večeri. Zbilja, u dojam se puno ulaže! Šminka, narukvice, ogrlice, obleka... sve je to posljednja moda za koju bi ljudi mogli pomisliti (s obzirom da selo većinom ima poštu, 2 dućana, par birceva i 2 ulice) da ovdje nikad neće doći! Ali postoji televizija, neki veći grad gdje se ide u srednju školu, a postoji i ogromna želja za dokazivanjem kako one nisu ništa lošije od kontinentalki koje znaju doći sa putnom prtljagom J.Lo.

            Mještanke će večer provesti u najposjećenijem bircu, većinom u društvu nekih stranaca koji će ih častiti, a kasnije, njihovim navođenjem i odvesti u neki obližnji night club gdje će cure plesati, bariti i na kraju doći kući u rane jutarnje sate s još jednim trofejem o kojem ce se sutradan raspravljati. Ali avanture mještanki ne idu na sva zvona, vješto se sakrivaju od nepoželjnih očiju i za to znaju samo oni koji trebaju znati. Ukoliko je plijen bio "dobar", neće biti skrivanja.

            Djevojke tijekom godine najčešće imaju stalne dečke, i to nekoga od mještana, kako bi se ubili dosadni jesenski i zimski dani, no dolaskom ljeta oboje žele predah kako bi iskusili nešto novo, maknuli se iz monotonije i osjetili vreli život kako im kola kroz vene. Jer to je njihovo doba godine, ta 2 mjeseca kada cijeli svijet dolazi u njihovo malo mjesto i one znaju da to moraju iskoristiti najbolje što mogu jer popravni ispit je tek za godinu dana, do onda 'ko živ 'ko mrtav!

            Ima i onih djevojaka koje vole svoje dečke i jednostavno žele da ljeto što prije prođe te da sve one djevojke koje su došle i zaokupljaju pažnju njihovih dečkiju već jednom odu svojim kućama i njih ostave na miru... no to su endemične vrste... većina želi upoznati nove ljude, osjetiti nove ljubavi, iživjeti se u tih 2 mjeseca za cijelu godinu!

            Dečki: Preko dana su također najčešće zaposleni, rade kao konobari, ali i u svojoj struci, dok ima i onih honorarnih ribara koji idu trbuhom za parama za izlazak! Prije, između ili poslije posla možemo ih naći na plaži (oni ne bi mogli doma zaspati popodne, koliko god iscrpljeni bili, znajući da djevojke u bikinijima šeću plažom). Najbučniji su, najbrojniji, skaču sa stijena, molova, kamenja i svega pristupačnog na najneobičnije načine kako bi privukli pažnju djevojaka, što im najčešće i uspijeva. Nema sramežljivih, nesigurnih likova u toj ekipi. Svatko zna što hoće, neće se ustručavati to dobiti, ali ako cura ne prihvaća igru neće mu dugo trebati da se obrati drugoj! Upada se na bezbroj različitih spika, nakon nekog vremena shvatite da je većina na istu šemu, al' ljeto je i nikoga nije briga.

            Većina tih dečkiju su totalni ženskari i tijekom ljeta skupe zaista zavidnu kolekciju. Ako im se neka cura sviđa, doći će do nje, pričati, zezati se... Ako trza, priča se nastavlja navečer, ako ne, ide se dalje. Ne gubi se vrijeme na razmišljanje, ljeto je kratko, a s odlaskom ljeta odlaze i svi komadi tako da nema smisla gubiti vrijeme, djeluje se sad i odmah! Dečki za izlaske najviše vremena posvećuju frizuri, dok na sebe pobacaju što im prvo padne pod ruku, vjerujući u svoj besprijekorni šarm. Gotovo svi imaju neko prijevozno sredstvo, iako nije posve jasno zašto im roditelji kupuju aute sa 17 godina kao "gotta have" kad od jednog do drugog kraja mjesta ne može biti više od 15 minuta pješice (eto otkuda potječu sve one priče o lijenim Dalmatincima).

            Uglavnom, kad zbare curu vode je na neko skrovito mjesto pod zvijezdama, napune joj glavu svakakvim glupostima (iako su one svjesne da su sve to gluposti, koga briga... ljeto je!) i slijedi još jedna nezaboravna noć i vraćanje kući ranom zorom, a s odmora s prekrasnim uspomenama (ako dotični nije već sljedeći dan prešao na drugu pred vašim očima, to zna malo zeznut lijepe uspomene). U svakom slucaju, avantura s mještaninom je nezaboravno i kratko iskustvo od kojeg se (gotovo nikad) ne može očekivati ništa više od toga. Ako mještanke imaju tijekom godine dečke, znači da i mještani moraju imati cure (kako smo ovo samo mudro zaključili)! No i njima je ljeti na pameti samo zabava, druge djevojke i ludi provodi, dok ujesen redovito završavaju u naručju svojih djevojaka, sve do idućeg ljeta...

 

STRANCI

            Cure: Strankinje će se probuditi rano poslijepodne, otići na plažu, tamo popiti kavicu i leći na strateško mjesto koje dečki ne mogu zaobići! Najčešće ih je dvoje, troje u grupici i one često hihoću, špricaju se, lickaju svim mogućim kremama i uljima, a na plažu nose par putnih torbi kako bi im sve bilo pri ruci (koja bi strahota samo bila da se odjednom zaželi slikanja, a pri ruci joj nisu barem bojice!?)! Mještani ih brzo snime (vjerojatno zato što se toliko trude privući pažnju), i to se gleda koje još nisu uhvatile boju jer znači da su nove i da ih još nitko nije uhvatio! Čehinje, Njemice, Poljakinje, te neizostavne Talijanke redom padaju na naše drage domaćine.

            Nismo sigurne kakav je to šarm u pitanju kada svi jedva natucaju jako loš engleski (e pa mora da je u tome stvar – one nemaju pojma kaj im ovi pričaju), ali sa sigurnošću se može ustvrditi da barem 80% turistkinja iz drugih zemalja padne na mještane! Naše kontinentalke su pak nešto izbirljivije, posebno Zagrepčanke, koje su navikle na veliki izbor no i njih zna smesti otvorenost i šarmantnost mještana, iako se puno češće orijentiraju na strance.

            Kontinentalke koje godinama dolaze u isto mjesto već poznaju cijelu domaću ekipu pa se i druže s mještankama i zezaju s mještanima. U ovom slučaju su puno češće ljetne avanture pošto se dolazi svake godine pa postoji opcija "repeat"! Inače, djevojke se također dolaze zabaviti, odmoriti se, napuniti baterije, i neizostavno... bariti! U njihovim se gradovima tijekom cijele godine vuku neke duge ljubavne priče, barenja po mjesec, dva, komplicirani zapleti i sl., dok je na odmoru opuštena atmosfera, prilike se ne propuštaju jer ne znaš što ti drugi dan donosi, sve se nekako poslaže... i svima paše... pa zašto kvariti?! Ljeto je!

            Dečki: Kao prvo, nikad ne dolaze sami, grupica od 3-4 mladića je neki minimum. Dečki gotovo uvijek imaju aute pa se ne ograničavaju samo na mjesto gdje su odsjeli nego plaže i po svim obližnjim mjestima snimajući situaciju. Mještanke ih brzo uoče i daju do znanja da bi ih htjele upoznati, no najčešće se poznanstva sklapaju u kafićima ili pak navečer vani (bilo to na plaži ili u bircu). Dečki se kao prvo na more dolaze ispuhati, pobjeći od staraca i tjedan, dva nikome ne polagat račune, ne prati zube, ne mijenjati čarape, ne spuštati zahodsku školjku, ne jesti kuhanu hranu, i što je najvažnije, dolaze s jednim od dva cilja. Dakle, ovisno o tome kakva je ekipa, dečki će na zajedničko ljetovanje ići da bi se dobro zabavili s ekipom ili da bi barili. Kada ide veće društvo, barenje nekako pada u drugi plan i jedino ako neka cura jako zapadne u oči i bude jako "dostupna" dečko će izabrat nju, a ne ekipu s 5 litara vina na plaži, ali i to samo zato što imaju "potrebe".

Na žalost (cura), takva barenja su najčešće na jednu noć (ako ne i kraće) jer ekipa je ekipa, a bez ekipe se ne može! Postoje naravno i sretnije priče, no žalosna istina je da se naši kontinentalci na more dođu strgat' i opit', ako usput nešto i "pokupe" to dođe kao bonus.

            Talijani su malo drukčija priča, oni će se nalickati za izlazak, zavadati svojim okicama i nekim talijanskim spikama, no sve je to postalo nekako dosadno i monotono tako da oni tradicionalni, romantični Talijani koji su spremni cijelo društvo otpremiti zbog neke djevojke nisu više interesantni! Eh, što su te današnje djevojke, nikako s njima na zelenu granu!

            Svima je ljeto svetinja, svi ljeto smatraju nekom vrstom ispušnog ventila. To je razdoblje kada je sve dopušteno, hormoni divljaju, tenzije su intenzivne i sve nelogično odjednom postaje savršeno logično. I one "hard to get" po putu posiju ono svoje "hard". Ljeti se ne razmišlja, ljeti se instinktivno i nagonski djeluje, nema puno kompliciranja, sve se dogodi tako brzo, a ostavlja neizbrisiv trag na našoj duši! Zato ljudi, iako je ovo ljeto gotovo gotovo, imajte na umu da će ih biti još i da će svako od njih ostaviti neku priču, neki trag, neku uspomenu koju ćete nositi u srcu i čiji će vas spomen grijati u hladnim zimskim noćima!

POSMRTNA ŽELjA: KAMERUN DIJAZ

Teen's dying wish for Cameron Diaz blow job not granted

PHILADELPHIA, Monday: The parents of 15-year-old leukaemia patient Josh Morten, who last night passed away after a four year battle with the illness, said they were sorry not to have fulfilled his dying wish to get a blow job from Cameron Diaz.

            The courageous teenager told his family two months ago that the one thing he'd really like before he died was to be sucked off by the successful Hollywood actress and former model.

            "Josh never asked for much," his father confided. "He never complained about his illness, or made unrealistic demands. So when he requested fellatio from the star of "Charlie's Angels" and "There's Something About Mary" we thought, sure, that's the least we can do for him."

            But attempts to grant Josh his dying wish proved much more difficult than the family had initially thought. Formal requests inviting the star to perform oral seks on their dying son were repeatedly declined.

            "We wrote, we rang, we faxed," Mr Morten explained. "And every time it was the same answer: 'Sorry, Ms Diaz is currently unable to comply with your request.' I mean, how unsympathetic can you get? We're talking about a dying kid here! Would it kill her?"

Mišelinko

            Mr Morten even made a special trip to Los Angeles, to try to talk to the movie star personally outside the premiere of Gangs of New York. "The crowds were ten deep," he said, "and I'm there yelling out to her from the back: 'Will you go down on my son please!', but she didn't want to know."

            With hopes diminishing by the day, Mr Morten placed similar standby requests with the agents representing Catherine Zeta Jones, Jennifer Lopez and Salma Hayek, but in each case the stars refused to co-operate.

            "Who do they think they are, these women!" railed Mr Morten. "They earn millions of dollars and swan about at fancy parties, but when they get a simple request to bring a smile to a young boy far less fortunate than them, they turn their back on you. What kind of world do we live in when a dying teenager can no longer get his cock sucked by a celebrity".

PISMO IZ DIJASPORE

Dragi naši,

Ne možemo još da konfirmujemo naš dolazak ovog ljeta, ali kako sada stvari stoje, izgleda da ćemo morati  kanselovati tikete koje smo bukirali, jer nas ubi morgidž za taun haus što smo kupili.

Doduše, za tikete imamo, ali ne možemo skupiti za prezente svima vama, dajdži i ostaloj familiji. A jebiga, bez toga ne ide da dolazimo jer nećemo da nas smatraju za nekakve pankove, kao što su pričali za Seju i njegove kad su svojima donijeli po 100 dolara, kako su fukara i kako ništa nisu uradili u Kanadi.

Mi tako nećemo. Jal' dolazimo kao hadžije jal' nikako. Zato smo se i dogovorili da sejvujemo što možemo više i da sve odložimo za sljedeći vekejšn.

Inače, mi živimo dosta dobro. Ja radim ful tajm i jos dva part tajma, a Razija je našla i treći part tajm preko vikenda, ali smo dobro uskladili šifte pa možemo da se viđamo svakog drugog vika.

Možda je to malo nezgodno za Džesiku, ali njoj plaćamo dej ker poslije škole, a odatle je uzima bejbi siterka i dovodi kući na spavanje. Ona, iako je mala, konta da mi ovoliko radimo za njeno dobro i da ovako mora sve dok ne otplatimo morgidž. Svaki fri tajm koristimo da budemo sa njom, pa smo je tako last samer (ili to bješe pretprošlog?) vodili cijeli dan na Grejt Lejks. Kupili smo joj i hot dog i ajs krim i od tada stalno svima priča kako joj je bilo bjutiful.

Ja imam dosta posla oko taun hausa - katujem travu, čistim atik i nekako ugrabim par sati dnevno da sređujem bejsment jer hoćemo da ga rentamo i tako povećamo inkam. Kao što vidite, da je lako - nije, ali kad je čovjek hard vorker i kad dobro isplanira skedžual može na sve stići.

Ja sam lijepo dotjerao liniju na 130 paunda, pa se neki naši kokuzi odavde šegače da sam se osušio zato što puno radim i spavam samo četir sata, ali to je samo zato što su oni dželos na mene, a i ne znaju da ja uvijek ugrabim bar 45 minuta slipa u sabveju. Covjeku više i ne treba, a i to je samo prvih 25-30 godina, dok ne otplatimo morgidž, a poslije ćemo da uživamo. Sve je lako kad imas svoj target.

Čuo sam da Sejo i ove godine ide za Bosnu. Jebiga, može mu se kad već deset godina čuči na velferu i još razvozi picu za keš, a žena mu otvorila bjuti salon u stanu pa ove naše guske navalile ko nezdrave na her kat u nje. Ali, šta im vrijedi kad ne znaju da investuju nego sve spiskaju na putovanja i neke druge stjupid šeme. Zato će sav život biti fukara koja rentuje svoj apartment, a mi imamo properti i sejving akaunt u banci.

On stalno mejk fan od mene i priča okolo kako sam ful i ne znam da živim. Ali polako, doće maca na vratanca i njegovog apartmenta! Ja sam već obavijestio Reven ju Kanada o njegovim biznisima, pa ću ga pitati kako se živi kad bude počeo plaćati taksu za sve ove godine. A to što on misli kako mi ne znamo da živimo, malo se zajebo! Skoro svaki satrdej uveče ja i moja Raza popijemo kejs piva - onaj mali od siks. Doduše, ona popije samo jedno zato što mora na najt šift od devet, ali se zato ja rileks i smažem sve ostalo jer u sandej radim tek od osam ujutru.

Zato, kad ga vidite nemojte vjerovati šta priča jer on nije čovjek za rispekt. To je rizon što vam nisam poslao dolare po njemu, jer znam da će reci da sam goljo i da grabim samo za sebe. Vi znate da to nije zbog toga, nego zato što sam temporari šort, ali i to je samo dok ne otplatimo morgidž, prvih 25-30 godina. Poslije ćemo svi da uzivamo.

            Pozdravlja vas sve vas brat Ibro iz Toronto, Ontarijo. 

RAZNI LAPUSI (454-485)

  1. BIVŠI REPUBLIKANSKI KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA BOB DOLE:  "Internet je odličan način da se povežete na net."
  1. KONGRESNI KANDIDAT U TEXASU: "Ti niski prostaci zaslužuju da ih neki seronja šutne posred dupeta, i ja sam čovjek stvoren za taj posao."
  2. DAVID DINKINS, gradonačelnik New Yorka, odgovarajući na optužbe da ne plaća poreze: "Nisam počinio zločin, nego sam prekršio zakon."

BISERI MEDIJA

1. U Nizozemskoj, u prometnoj nesreći, poginulo je osam osoba, od toga troje teže.
2. Predsjednik Zimbabvea poginuo je pri inspekciji truba.
3. Titanic je svojom desnom stranom snažno udario u ledenu kantu.
4. Kiša pada oko korner zastavice, kiša pada po cijelom terenu.
5. Prodato je 30.000 gledalaca... pardon, ulaznica!
6. Gol, gol,... kurac, prečka.
7. Jučer u Izraelu, u prometnoj nesreći, dva mrtva i tri poginula.
8. Rastali su se od stola i posteljine.

9. Predsjednik PLO Yasser Arafat izjavio je da će vrlo brzo biti proglašena nezavisna država Plastelina.
10. To je bila doista drska kriminalka - prilikom provale, posvud je bez straha ostavila otiske prsiju.
11. Navijači na Poljudu, naprosto su poljudili od radosti!
12. I ti, sine brate! - kriknu Cezar.
13. Tužna povorka bila je sve bliže. Njihov cilj - grablje.
Majkrosoftov asistent
14. Stražari su tjerali kolonu zarobljenika sve brže, a onda im narediše da se posmiču sporije.
15. Obalio je po lopti punom snagom.

PROMAŠAJI U PREDVIĐANjIMA

1. Kompjuteri u budućnosti neće težiti više od 1.5 tone. - časopis Popular Mechanics, 1949.

2. Mislim da postoji svjetsko tržište za možda pet računala. - Thomas Watson, direktor IBM-a, 1943.

3. Ne sviđa nam se njihov zvuk, a i gitarska glazba nije više u modi. - izdavačka kompanija Decca odbacujući Beatlese 1962.

4. Leteći strojevi teži od zraka su nemogući - Lord Kelvin, predsjednik Royal Society, 1895.

5. Izgleda da su dionice dosegle svoj stalni visoki nivo. - Irving Fisher, profesor ekonomije, Yale University, 1929.

6. 640Kb memorije bit će dovoljno za sve. - Bill Gates, 1981.

7. Sastanak udruženja vidovnjaka zakazan za večeras u 18h će biti otkazan zbog kiše

GRAFITI

  1. Bolje sto godina bogat nego jedan dan siromašan.
  2. Kada bi izbori mogli nešto promjeniti, ukinuli bi ih!
  3. Ko se zadnji smije…najsporije misli.
  4. Djeca su naše najveće bogatstvo. I ove godine se očekuje dobar izvoz.
  5. WC je najstrašnije mjesto, tamo su se i najhrabriji usrali.
  6. Video sam Pikasov autoportret. Bože, na šta je taj ličio.

Prosioci 1/8

Friz

=●=

Prethodni brojArxiwaFejsbuk stranicaMarketingGlavna stranicaSledeći broj