Nedelja, 23. III 2008.
U
ovom broju donosimo:
Prve kritike poznatih pronalazaka 4.
10×10
Malo enigmatike: pronađite
pogrešnu reč u rečenicama (kolekcija iz starih brojeva
"Politikinog Zabavnika")
Zbirka smešnih situacija u
operi 6. Đorđe Balašević
(5/5)
Priče sa koncerata
Đorđa Balaševića 7. Lijevo od
rahatluka, desno od selameta
Iz novina (nepoznate redakciji) 8. Leksikon
domaćih reči i izraza
Sigurno
znate šta je u pitanju… 8. Čestitka
"Computers
in the future may weigh no more than 15 tons."
Popular
Mechanics, forecasting the relentless
march of science, 1949
● ●
●
"I
think there is a world market for maybe five computers."
Thomas
Watson, chairman of IBM, 1943
● ●
●
"I
have traveled the length and breadth of this country and talked with
the best
people, and I can assure you that data processing is a fad that won't
last out
the year."
The
editor in charge of business books for
Prentice Hall, 1957
● ● ●
"But
what... is it good for?"
Engineer
at the Advanced Computing Systems
Division of IBM, 1968,commenting on the microchip.
● ●
●
"There
is no reason anyone would want a computer in their home."
Ken
Olson, president, chairman and founder of
Digital Equipment Corp., 1977
● ●
●
"This
'telephone' has too many shortcomings to be seriously considered as a
means of
communication. The device is inherently of no value to us."
Western
Union internal memo, 1876.
● ●
●
"The
wireless music box has no imaginable commercial value. Who would pay
for a
message sent to nobody in particular?"
David
Sarnoff's associates in response to his
urgings for investment in the radio in the 1920s.
![]() | ● ● ● "The
concept is interesting and well-formed, but in order to earn better
than a 'C,'
the idea must be feasible." A Yale
University management
professor in response to Fred Smith's paper proposing reliable
overnight
delivery service. (Smith went on to found Federal Express Corp.) ● ● ● "Who
the hell wants to hear actors talk?" Harry
M. Warner, Warner Brothers, 1927. ● ●
● "I'm
just glad it'll be Clark Gable who's falling on his face and not Gary
Cooper." Gary
Cooper on his decision not to take the
leading role in "Gone With the Wind." ● ● ● "A
cookie store is a bad idea. Besides, the market research reports say
America
likes crispy cookies, not soft and chewy cookies like you make." Response
to Debbi Fields' idea of starting her
company, Mrs. Fields' Cookies. ● ●
● |
"We
don't
like their sound, and guitar music is on the way out."
● ●
●
"Heavier-than-air
flying machines are impossible."
Lord
Kelvin, president, Royal Society, 1895.
● ●
●
"If
I
had thought about it, I wouldn't have done the experiment. The
literature was
full of examples that said you can't do this."
Spencer
Silver on the work that led to the
unique adhesives or 3-M "Post-It" Notepads.
● ●
●
"So
we went to Atari and said: 'Hey, we've got this amazing thing, evenly
built
with some of your parts, and what do you think about funding us? Or
we'll give
it to you. We just want to do it. Pay our salary, we'll come work for
you.' And
they said: 'No.' So then we went to Hewlett-Packard, and they said:
'Hey, we
don't need you. You haven't got through college yet."
Apple
Computer Inc. founder Steve Jobs on
attempts to get Atari and H-P interested in his and Steve Wozniak's
personal
computer.
● ●
●
"Professor
Goddard does not know the relation between action and reaction and the
need to
have something better than a vacuum against which to react. He seems to
lack
the basic knowledge ladled out daily in high schools."
1921
New York Times editorial about Robert
Goddard's revolutionary rocket work.
● ●
●
"You
want to have consistent and uniform muscle development across all of
your muscles? It can't be done. It's just a fact of life. You just have
to accept inconsistent muscle development as an unalterable condition
of weight training." Response
to Arthur Jones, who solved the "unsolvable" problem by inventing
Nautilus. ● ●
● "Drill
for oil? You mean drill into the ground to try and find oil? You're
crazy." Drillers
who Edwin L. Drake tried to enlist to his project to drill for oil in
1859. ● ●
● "Stocks
have reached what looks like a permanently high plateau." Irving
Fisher, Professor of Economics, Yale University, 1929. ● ●
● "Airplanes
are interesting toys but of no military value." Marechal
Ferdinand Foch, Professor of Strategy, Ecole Superieure de Guerre. ● ●
● "Everything that can be invented has been invented." Charles
H. Duell, Commissioner, U.S. Office of Patents, 1899.
|
|
● ●
●
"Louis
Pasteur's theory of germs is ridiculous fiction".
Pierre
Pachet, Professor of Physiology at Toulouse, 1872
"The
abdomen, the chest, and the brain will forever be shut from the
intrusion of
the wise and humane surgeon".
Sir
John Eric Ericksen, British surgeon,
appointed Surgeon-Extraordinary to Queen Victoria, 1873.
● ●
●
"640K
ought to be enough for anybody."
Bill Gates, 1981
●
Zbunjeni umetnik
bacio je pogled preko ramena i shvatio - njegova
veštačka grba skliznula je nadole... Rigoleto više nije bio grbavac,
već neka smešna spodoba sa ogromnom zadnjicom. Uprkos urnebesnom smehu
publike, jadnik je otpevao svoju ariju do kraja i na ivici suza i
nervnog sloma
pobegao sa bine.
"Nesreća"
pomenutog operskog pevača nije ni prva ni poslednja te vrste. U nedavno
objavljenom delu "Veliki operski gafovi" Englez Hju Vikers navodi
nezgode koje su snašle izvođače na daskama velikih i malih operskih
kuća širom sveta.
●
U jednoj sceni "Kavalerije rustikane" u San
Francisku,
recimo, Lili Pons je trebalo da se pojavi u dvokolici koju vuče
magarac.
Prvo je angažovano pravo magare, a onda su magare opremili slamnatim šeširom sa
otvorima za podugačke uši.
Podrhtavanje
tla u San Francisku je često, ali ko je mogao da pretpostavi da će se
jedan takav slabiji zemljotres dogoditi upravo u trenutku kada Lili i
magarence
izlaze
na scenu?
Životinja se na
smrt isprepadala, frknula, poskočila i dala se u bezglavu trku po bini.
Jadna Lili Pons je sasvim neumetnički ispala iz dvokolice, a da haos
bude
potpuniji, nekoliko trenutaka kasnije na binu je popadao i celokupni
dekor.
U sledećoj
predstavi i Lili i dvokolica su još bili tu, ali je magare zamenjeno
manje
plašljivim sabratom.
![]() | ●
Do danas se ne zna kako je jedan ovčarski pas ušao
u operu u
engleskom gradu Bornamutu i
uspeo da nađe put do scene, a da
ga niko ne zaustavi. Bilo kako bilo, pas je utrčao na binu usred opere
"Karmen". Manje redovni posetioci pomislili su kako je olinjali
ovčar deo predstave, ostale je njegova pojava silno uveselila, a
izvođači
su se pravili da je sve u najboljem redu... Sve dok uljez nije ugledao
dirigentovu palicu... Mora biti da ovčar ipak nije bio obična lutalica jer je kao opčinjen stao čekajući da mu se "štap" dobaci... Kad mu posle nekoliko trenutaka |
uzaludnog iščekivanja dirigent nije dobacio palicu,
ovčarski pas se dao u lavež... Smirio se se tek pošto je iznervirani
dirigent dao znak da se zavesa spusti.
●
Neke operske pevače je teško zbuniti. Lauric
Melkior se, na
primer, odlično snašao kada je u poslednjem činu
"Loengrina" čamac u obliku labuda u koji je trebalo da se popne,
izvučen sa bine pre nego što je on stigao da zakorači u njega.
Snalažljivi Melkior se okrenuo
publici i upitao: "U koliko sati kreće sledeći
labud?"
●
Jednom poznatom umetniku nikakva snalažljivost
ovog sveta nije mogla da
pomogne u nezgodi koja ga je snašla usred izvođenja "Romea i
Julije" u milanskoj "Skali".
U jednoj sceni
pevač se pojavljivao na konju koji stoji na obrtnom delu bine.
Mehanizam
se pokvario i životinja i čovek su počeli da se kreću sve brže i
brže... Konj je odbačen u jedan ugao, a nesrećni Romeo obreo se na
zadnjici usred pomahnitale bine.
●
Ne zameraj se tehničkom osoblju, lekcija je koju
je jedna poznata
pevačica naučila za sva vremena. Prgava primadona se na kraju
"Toske" u njujorškom "Metropolitenu" po scenariju bacala sa
zidina tvrđave s tim što dramatični finale po umetnicu nije bio ni
najmanje
opasan jer je padala ravno na naslagane dušeke skrivene iza kulisa.
Jedne
večeri publika je zaustavljena daha gledala kako Toska posle skoka
odskakuje u vazduh i ponovo pada ravno petnaest puta pre nego što je
zavesa
spuštena. Osvetoljubivi scenski radnici su dušeke zamenili trambulinom!
[iz "Politikinog zabavnika", #1562, 4. XII 1981.]
Vidite o čemu se radi. Sa komšijama samo najbolje
odnose. Ja sam
rođen u glavnom
sokaku u Novom Sadu.
- Jesi ti normalan?
- Nisam, tata, još i živim od toga, samo kad bi znao… što nisam normalan.
Ali uglavnom stvari se odvijaju lepo i harmonično, svi nas vole. Evo, primećujem kad bacamo, recimo đubre, da su oko kontejnera redovi. Cene nas znači u ulici. Znaju da će biti nešto. Malo gorči ova šala, ali tako je ispalo. Pa dobro. Sad će ovih dana da bude mnogo bolje. Imamo ovaj, preko bašte smo zagrađeni sa četiri sokaka: ispred Jovana Cvijića ili Kambarova bivša ili Glavni sokak, a sa strane Karađorđeva, pazi, pa Dositejeva, sve imena sa novčanica. A onamo Kisački drum, dobro nema veliko ime, ali to je najveća ulica od svih ovih. I sad tu dešava se da malo naše kokoške pređu kod njih u baštu, malo njihove kod nas, tako cirkulišu, postoji promet flore i faune. Ali neke komšije neugodne, ne bih sad da ih spominjem, ali kad sam već krenuo, valjda neće fatati ovaj program. Znate, kod njih šta god ode to se ne vraća. To sam primetio, i prvih dvadeset pet godina mi je bilo sve jedno, ali sad sam već počeo da se nerviram. I pogledajte ovu stvar: pređe recimo ptica preleti… op, gotovo. Sunce zalazi nad njihovom kućom, čoveče. Tu nema, tu šta zađe to se ne vraća. Sunce se nekad i vrati - sutra ujutru, ali ove stvari kokoške… Petao kako promoli glavu, ono | ![]() |
kroz žicu samo "kok…" Nema glasa, nema da ispusti neki poslednji krik iz savane. Valjda mu stave onu krpu sa onim hloroformom.
Zečić
ide preko.
- Komšija, jeste videli našeg zeca?
- Kog? Je l' onog riđeg sa onim belim, je l'? Nisam ga video.
Sutra ide komšija s kapom, kao
Dejvi Kroket - od našeg zeca. Pređe zec, ono kožurica od zeca. Pređe
poštar ono kožura od poštara. Al' nema veze, uglavnom živimo dosta
dobro i svi
se slažemo.
Ja sam Ragib Nagib, jedni me zovu
Ragib
Najeb, a drugi Ragib Zajeb. Dolazim iz zemlje
Bosne koja se nalazi lijevo od
rahatluka, a desno od selameta.
U mojoj zemlji još traje
privatizacija. Ja sam za ovih deset godina privatiziro troje djece,
jednu ženu,
"Golfa dvojku" starog 15 godina i još sam uspio privatizirati jedno 20
hiljada
maraka duga od kredita.
Od nepokretne imovine imam šlogiranu
majku, godište 1920, boja metalik žuta. Meni je želja da napravim kuću, ali do sada sam napravio samo ukućane tj. troje djece da ima ko u njoj živit.
Kažu da je u Bosni danas pomirenje.
Ma kakvo pomirenje, đavo te odnio: ja nikad neprijatelju neću
oprostiti što me nije protjero iz Bosne. Mi koji smo ostali u Bosni
neprotjerani u Ameriku i druge treće zemlje, to im nikad nećemo
oprostiti. Zato sam ja odlučio da | ![]() |
osnujem "Udruženje neprotjeranih
Bošnjaka
sa zahtjevom: protjerajte nas u Ameriku i Skandinaviju".
Nemačka - No Cat
Neum - Notmind City
Ne vrijedi ni pišljiva boba - He is not worth a
pissing
bean
On ju kuje u zvijezde - He blacksmiths her in stars
Rešenja
"10×10":
321. častimo; 322. drugu; 323. faulom; 324. poraz;
325. prevoda; 326.
Vitlejemu; 327. okupimo; 328. masa; 329. svetinje; 330. vozi.